Jahve reče Abramu: „ Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.“ (Post 12, 1-2)

Poziv koji je Jahve uputio našem praocu Abramu, nebrojeno puta upućen je i sestrama „Služavkama maloga Isusa“ koje su od 20. – 26. veljače 2022. godine, sudjelovale na  duhovnim vježbama u samostanu „Antunovac“ u Novoj Vesi 55. Duhovne vježbe, na kojima su sudjelovale dvadeset i dvije sestre, predvodio je vlč. Ivica Raguž.

Potrebno je povući se u pustinju kako bismo učile šutjeti; gledati i vidjeti unutarnjim očima; utihnuti glasovima oko nas i u nama kako bismo čule riječi i pozive upućene nama… Tako smo, zajedno s našim predvoditeljem, svakodnevno se krijepile na euharistijskom Stolu, lomile Riječ, promišljale o sebi i svemu što jesmo i živimo u šutnji i molitvi; pratile našeg praoca Abrahama i učile od njega i s njim. Duhovne vježbe su prilika za sagledavanje i preispitivanje našega „puta“ – gdje smo i kuda idemo? Kakve smo na tom putu? Koga slijedimo? Sve smo to mogle i imale prilike činiti razmišljajući i ponirući u tekstove s prvih stranica Biblije… Abrahamova poslušnost, vjera, hrabrost i vjernost… otkrivaju nam kroz brojne trenutke koliko je važno „biti čovjek izlaženja“! Ljubav je izlaženje prema drugome! Tajna svježeg duha je izlaženje iz sebe! Bog je u Abrahamu dočekao i susreo čovjeka s kojim  i u kojem može izlaziti. „Iziđi i slijedi Boga!“ I mi smo se osamile kako bismo bile s Gospodinom i uočile gdje smo to zatvorene, gdje smo se „udomaćile“? Dva su stožera redovničkog života: biti sam sa Samim i živjeti ljubav. I mi se trebamo s Abrahamom uputiti iz „staroga“ u „novi“ život! I nama, kao i Abrahamu, Bog s psalmistom progovara: Slušaj kćeri, pogledaj, prisluhni! Zaboravi svoj narod i dom oca svojega.. zaželi li Kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni Njemu..(usp. Ps 45) Na prvom mjestu je Bog i On treba biti naš centar! Stalni boravak u Božjoj prisutnosti nas mijenja, preoblikuje. Potrebno je spremno i u duhu predanja prihvatiti „bol obrezanja“ koje je uvjet naše duhovne plodnosti. I ove, darovane nam trenutke neka Gospodin blagoslovi i neka ovo „dobro sjeme“ nađe „plodnu zemlju“ u našem srcu i životu da donesemo rod!

Zahvaljujemo našem predavaču vlč. Ivici koji nam je otkrivao i posredovao bogatstvo Božje Riječi i koji nas je uporno i strpljivo vodio Abrahamovim putem u nepoznato! Hvala i našim dragim sestrama što su nam gostoljubivo služile u ovoj zajednici kako bismo mogle nesmetano sjediti do Gospodinovih nogu!

s. M. Viktorija Predragović