U subotu, 5. ožujka 2022. g., naš samostan posjetio je vlč. Branimir Jagodić, kapelan župe svetoga Pavla u Retkovcu i održao katehezu u sklopu formativnoga programa za postulantice i kandidaticu. Naslov kateheze bio je „Prvih šest dana stvaranja: duhovni život“.

Predavanje nas je vodilo kroz prvih šest dana sveopćega Božjega stvaranja prema prvomu izvještaju iz Knjige Postanka promatrajući ga kao sliku našega duhovnoga života. Velečasni je naglasio kako je druga polovica Božje riječi naš život te da nam življenje svakodnevice omogućuje razumijevanje biblijskih slika. U prvom danu Bog stvara svjetlost, a njezina pojava proizvodi dan i noć. U duhovnom životu dan prepoznajemo kao razdoblje aktivnosti kada se svojim nastojanjima i Božjom milošću ostvarujemo u ljubavi. Noć je vrijeme nesigurnosti i nemira uslijed prisutnosti zla. Iako su i dan i noć prisutni u svakom životu, važno je prepoznati da je Bog onaj koji stvara svjetlost i uvodi sve u postojanje svojim pozivom: „Neka bude…“ Stoga je na nama da odgovorimo na taj poziv i živimo u njegovoj svjetlosti.

Pritom se pojavljuje potreba za postavljanje prioriteta koja je izražena drugim danom stvaranja prema Knjizi Postanka. Bog odjeljuje gornje od donjih voda i postavlja svod posred njih. Pozvani smo odijeliti štetno od korisnoga s pogledom uprtim u svod, odnosno uporišnu točku života, a to je naš odnos s Bogom. Prioriteti nisu nešto što mi određujemo, već poslanje koje nam je Bog dao. Istinske prioritete trebamo razlučiti od lažnih koje nam nameće đavao.

Treći dan govori o granicama. Teško nam je prihvatiti granice koje su nam postavljene i postaviti ograničenja koja su nam potrebna, ali Sveto pismo nas uči da su granice dobre te da su izraz Božje očinske ljubavi jer čuvaju naš tjelesni i duhovni život. Bez granica ne možemo otkriti ni ostvariti „svoju vrstu ploda“, specifičan poziv koji je upravo nama upućen.

Četvrtoga dana Bog stvara nebeska svjetlila da vladaju danju i noću. Ta su svjetlila poput nadahnuća koja nam ukazuju što trebamo, a što ne trebamo činiti kako bismo ostvarili naš poziv. Istinska nadahnuća upućuju nas da svoj život suobličujemo Isusu Kristu koji nam je pokazao da se ostvarenje života odvija po križu i vodi ka uskrsnuću u vječnosti.

U petom danu Bog stvara vodene i kopnene životinje i zapovijeda im da se množe. Peti dan za nas predstavlja plodnost i blagoslov. Trebamo biti usredotočeni na ono čime smo obdareni, umjesto da smo nemarni ili gunđamo zbog onoga što nemamo. Zahvalnošću se otvaramo za blagoslove po kojima naš život postaje plodonosnim, a naš poziv ostvarenim.

Šesti je dan vrhunac stvaranja. To je dan slave, ali i dan poniženja. Stvaranje čovjeka na Božju sliku jest proslava života na Zemlji. Istovremeno, čovjek nastaje od praha zemaljskoga što znači da je u sebi krhak, prolazan i neznatan. Poniženja koja doživljavamo podsjećaju nas na tu stvarnost te nas upućuju da se povežemo s Bogom koji nas čini dionicima slavne vječnosti. Velečasni Jagodić ovo razmišljanje završio je riječima svetoga pape Ivana Pavla II: „Vrijedi biti čovjek jer si Ti, Gospodine, bio čovjek.“

Zahvalne smo velečasnom Jagodiću što nam je otkrio nove vidike Svetoga pisma i pomogao nam produbiti razmišljanje o vlastitom pozivu. Molimo da ostvarivanje našega poziva bude slika stvaralačke ljubavi, koja je i našega utemeljitelja Josipa Stadlera nadahnula da podari Crkvi karizmu Služavki Maloga Isusa.