Oproštajna riječ provincijske glavarice s. M. Ana Marije Kesten na sprovodu s. M. Maria-Ane Kustura
Poštovani mons. Slađane, mons. Amariy Medina Blanco, oče Provincijale, gosp. Župniče,
braćo svećenici!
Poštovane sestre i braćo, rodbino i prijatelji pokojne sestre Marie Ane!
Poštovana Časna Majko, sestro Provincijalko, drage sestre!
U nedjelju, na svetkovinu Presvetog Trojstva, 12. lipnja 2022.g. primile smo tužnu vijest da je se naša draga s. Maria Ana (Marica) Kustura preselila iz ovoga života u vječni gdje će njezina duša uživati blizinu gledanja lica Gospodinova komu je darovala čitav svoj život po svetim zavjetima u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa.
Od početka mjeseca ožujka ove godine s. Maria Ana je prema preporuci liječnika pošla na liječenje u Belgiju s nadom da će se suzbiti napredovanje dugogodišnje zloćudne bolesti za koje više nije bilo lijeka u Domovini. I ako je se dugo borila o donošenju odluke prihvaćanja liječenja najnovijim terapijama, liječničku preporuku primila je kao znak Božje volje i podložila joj se s vjerom da je učinila sve što je mogla, a sve drugo je prepustila u Božje ruke. Bila je svjesna rizika u koji je išla te je kazala da ništa ne može izgubiti. Smatrala je da je i to za nju Božja volja i s njom je spremno surađivala sve do posljednjeg dana života.
Vijest o pogoršanju njezina zdravlja i teškom zdravstvenom stanju zatekla nas je pripremajući se na slavlje Svete Mise zahvalnice za završetak Duhovnih vježbi u Kući Navještenja u Gromiljaku, na kojima je sudjelovao veći broj sestara. Primivši ovu obavijest, prikazale smo Gospodinu Svetu Misu za Božju pomoć i njegovu blizinu u teškim trenucima kada je se upravo njezina duša rastajala s tijelom i prelazila u vječni život. Dar slavlja Sv. Mise primile smo kao znak neba, kao providonosni trenutak u kojem smo mogle duhom i molitvom biti tako blizu našoj sestri Marii-Ani.
I ako nas je fizička daljina dijelila od nje, vjerujem da smo duhovno bile blizu njezinoj duši i da je u tom sestrinskom zajedništvu njezina duša pošla u susret Gospodinu. Za ovaj važni put prema vječnosti pripremila je se samo nekoliko dana prije smrti sakramentima pomirenja i svete pričesti, nakon kojih je okrjepljena vjerom i nadom kazala sestrama koje su joj pomagale u zadnjim danima života da je spremna poći ususret Gospodinu.
I ako je bolest s kojom je se dugo borila uznapredovala, s Maria-Ana ju je hrabro prihvaćala prepuštajući se u Božje ruke s nadom da će još koji dan više moći slaviti Boga i radovati se životu koji je uvijek živjela u zajedništvu sa sestrama.
Zadnje riječi koje je izgovorila sestrama na polasku u bolnicu u noći 11. lipnja bile su riječi zahvale za sve darovano joj i učinjeno za nju. Željela je svima reći hvala. To svjedoče mnoge sestre s kojima je se putem telefona čula zadnjih tjedan dana prije smrti.
Na svetkovinu Duhova 5. lipnja, napisala je poruku pozdravljajući sve sestre, posebno koje su išle u duhovne vježbe jer je se i ona nadala doći i na njima sudjelovati. Kazala je kako slabije vidi i da joj je najteže što ne može čitati Brevijar. Bogu je zahvalila za sve i dopustila da se vrši volja Božja.
Vjerujem da je kroz zadnji tjedan života duhom bila još više sjedinjena sa svim sestrama u Provinciji i da je se po završetku duhovnih vježbi koje je ona nastojala obaviti u tišini prema svom predviđenom programu, pozvana između mnogih na vječni susret sa Zaručnikom.
O njezinom bogatom i ispunjenom životu ovdje na zemlji za Boga, Crkvu, Družbu i Domovinu svjedoče biografski podaci koje je ona prošle godine dopunila i zabilježila u kartoteci Provincije.
S. Maria Ana (Marica) Kustura rođena je 21. srpnja 1952.g. u mjestu Paloč, općina Gornji Vakuf u BiH. U rodnom kraju završila je osnovnu školu odakle godine 1965. odlazi na daljnje školovanje u Belgiju. Godine 1973. stupila je u Družbu sestara služavki Maloga Isusa. Kandidaturu je provela u samostanu Doloroza u Čardaku. U novicijat Družbe stupila je 1974.g. u Sarajevu u provincijalnoj kući Betlehem gdje 1975.g. polaže prve redovničke zavjete. Nakon položenih prvih zavjeta vraća se u Belgiju gdje je sve do 1984.g. radila u Domu za starije i nemoćne osobe i to u mjestima Audregnies (Odrnji) i Florens.
Godine 1984. odlazi na studij odgojnih znanosti u Rim. Po završetku studija 1988. dolazi u Sarajevo gdje obavljala različite dužnosti u Provinciji sve do domovinskog rata. Veliki dar našoj Družbi i mjesnoj Crkvi bila je u ratnom vihoru kada je od 1992. do 1993. djelovala u Sarajevu te dala veliki doprinos u spašavanju naših sestara iz zarobljeništva u Provincijalnoj kući u Sarajevu, u pružanju potrebne pomoći kod izlaska mnogih obitelji iz okruženog Sarajeva, prevođenju jezika i suradnje sa stranim vojnim i državnim predstavnicima kako bi se pomoglo u zaustavljanju rata, opskrbljivanju grada, na poseban način crkvenih ustanova potrebnom hranom i lijekovima. Kada je se naslućivao kraj rata s. Maria Ana je izišla iz Sarajeva s grupom sestara i pošla na otok Hvar gdje ostaje godinu dana voditi brigu o sestrama i pripravnicama.
Na Generalnom kapitulu Družbe 1994.g. izabrana je za vrhovnu savjetnicu i tajnicu Družbe te tada odlazi u Zagreb u Generalnu kuću gdje će ostati sve do 2012.g. Kroz 18 godina boravka u Generalnoj kući vršila je dužnosti Vrhovne savjetnice, zamjenice Vrhovne glavarice, a od 2006. do 2012.g. obnaša službu Vrhovne glavarice Družbe. Uz navedene službe koje je obavljala u Družbi bila je 1994. do 2017.g. savjetnica vojne biskupije u Republici Hrvatskoj za međunardonu suradnju, na poseban način za organiziranje vojnih hodočašća u marijansko svetište u Lurd u Francuskoj. Također je kroz pet godina: od 2006. do 2011. vršila službu predsjednice Unije viših redovničkih poglavara i poglavarica u Zagrebu.
Po završetku službe vrhovne glavarice Družbe, godine 2012. vraća se u svoju Provinciju gdje je 2012. i 2013. djelovala u Brodskom Vinogorju kao promicateljica duhovne baštine oca Utemeljitelja, a od 2013. do 2017. djeluje u uredu Kardinala Vinka Puljića u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u Sarajevu.
Na XV. Provincijskom kapitulu održanom 2017.g. izabrana je za provincijsku glavaricu Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije koju je obavljala do mjeseca srpnja 2020.g. kad je zbog potreba liječenja premještena u Zagreb u samostan sv. Josipa Radnika gdje je ostala do odlaska na liječenje u Belgiju.
Ovdje i ovim povodom teško je izreći sve dobro što je s. Maria Ana učinila kroz svoj život i što je Gospodin predodredio za nju u svojoj providnosti.
Svima nama koji smo poznavali s. Maria Anu dobro nam je poznata njezina ponajprije dobrota srca i veličina duha kojim je nastojala odgovoriti na potrebe svih ljudi koji su joj bili darovani ili povjereni na životnom putu. Njezin poziv koji je primila od Gospodina upućivao ju je na različita polja djelovanja gdje je nastojala velikodušno služiti od najpotrebnijih do darivanja života za opće dobro Crkve, Družbe, Provincije i Domovine kako Hrvatske tako i Bosne i Hercegovine o čemu govore mnogi događaji u kojima je sudjelovala i dala svoj veliki doprinos.
Zahvalne smo za sve dobro koje nam je Gospodin ostavio po životu i služenju s. Maria Ane. Neka svaka njezina gesta ljubavi i dobrote darovana svima nama u različitim prigodama i trenucima života i dalje govori o njezinoj sestrinskoj ljubavi koji je gajila iskrena srca prema svima nama. Za sve učinjeno Gospodin neka ju nagradi vječnim životom. Ako je što u ljudskoj slabosti ostalo ne dovršeno neka Gospodin sve pročisti svojom milošću kako bi bez ikakvih zapreka gledala Boga licem u lice.
Draga naša s. Maria-Ana, dok se opraštamo ovdje od Vas, zahvaljujemo Bogu za dar Vašega života koji ste utkali u život naše Družbe i Provincije i u život svake naše sestre i kandidatice, naše djece u Stadlerovom Dječjem Egiptu, svih korisnika i djelatnika koji s nama dijele našu karizmu i surađuju u apostolatu. Vašu dobrotu, ljubav i osmjeh čuvat ćemo kao posebni dar koji je ispunjao naše zajednice kod vaših posjeta i kod svakog susreta s Vama. I ako Vas je bolest neumoljivo pratila, niste dopustili da Vam ukrade radost s lica. I kad je bilo teško, imali ste vjeru u Boga i nadu da Gospodin sve upravlja i vodi i u toj vjeri i nadi pošli te ususret Gospodaru Vašega života. Sad odmarajte u Očevu domu od svake boli i molite za nas, a mi ćemo u našoj redovničkoj zajednici čuvati dragi spomen na Vas i u svojim srcima ostati povezani s Vama u duhu i molitvi. Oprostite nam ako je ostala koja zapreka koja bi mogla priječiti nama mir u srcu a Vama vječnu radost u Gospodinu.
Dopustite mi, da na ovom skupu dok ispraćamo tijelo s. Marie Ane na vječni počinak uputim i nekoliko riječi zahvale koje dugujemo mnogim dragim osobama.
U ime svih sestara Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zahvaljujem sestrama Splitske Provincije s. Silviji, s. Raheli i s. Martineli na čelu s provincijskom glavaricom s. Terezijom Pervan što su u posljednjim danima života brinule o s. Marii Ani i pomogle joj u svim njezinim duševnim i tjelesnim potrebama. Sestre su uložile puno ljubavi i žrtve kod pripreme ispraćaja tijela sestre Marie Ane na ovo odredište.
Iskrenu zahvalnost dugujemo Pogrebnom društvu „Zoka“ iz Tuzle koji su preuzeli odgovornost pripremiti svu dokumentaciju, preuzeti tijelo s. Marie Ane u Belgiji i dovesti ga ovdje na vječno počivalište. Zahvaljujem i pogrebnom društvu Masline u Novoj Biloj koje nam je pružilo podrušku kod preuzimanja tijela pokojnice.
Zadnje tri godine života s. Maria Ana je živjela u Zagrebu u samostanu sv. Josipa Radnika. Iskrenu zahvalnost dugujemo sestrama u zajednici koje su s. Marii Ani bile od velike pomoći u različitim potrebama za vrijeme njezinog boravka u zajednici i liječenja.
Zahvaljujemo svem medicinskom osoblju i mnogim liječnicima u Zagrebu, Belgiji i u Sarajevu koji su s puno pažnje i ljubavi pomagali s. Marii Ani u bolesti i hrabrili ju trenucima neizvjesnosti.
Mnoge su osobe bile suputnici na putu života s. Marii Ani, između znanaca, mnogih prijatelja, biskupa, svećenika, velika su joj podrška bili njezini najbliži: rođene sestre Pavka i Tereza s. Vianeja, braća Ante i Ivica, nećakinje, nećaci i rodbina. Zahvaljujem svima vama za sve dobro koje ste joj podarili za njezina života, posebno za trenutke blizine i ohrabrenja u danima bolesti i nemoći.
Zahvaljujem časnoj Majci s. Mariji, sestrama u Vrhovnoj upravi, provincijskim glavaricama Splitske i Zagrebačke provincije, kao i svim sestrama u našoj Provinciji za svaku gestu pažnje i ljubavi, podrške i razumijevanja koja je bila dragocjena s. Marii Ani, na poseban način kad su je obuzimale sumnje i kušnje što učiniti. Mogu reći da je s. Maria Ana bila predana Bogu jer je za svaku svoju potrebu ili želju tražila Božji blagoslov i pristanak poglavara te da ništa nije željela učiniti na svoju ruku, što govori posebno o njezinoj vjernosti i odanosti Bogu. S ovim blagoslovom je pošla i na zadnje putovanje života.
Dok u ime sestara Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije izražavam svima vama nazočnima, kao i svima koji su nam uputili svoje sažalnice i iskrenu sućut, veliku zahvalnost, zahvaljujem Vama poštovani mons. Slađane što ste u ime vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića predslavili ovo sveto misno slavlje za pokoj duše naše drage sestre Marie Ane. Zahvaljujem svima vama braćo svećenici, redovnici i redovnice, rodbino i prijatelji što ste s nama danas molili za pokoj duše drage nam sestre i došli ispratiti njezino tijelo na vječni počinak gdje će čekati uskrsnuće mrtvih. Gospodin neka svakome ponaosob i svima zajedno udjeli svoj blagoslov i nagradi svaku darovanu joj dobrotu i ljubav.
Draga s. Maria Ana, počivaj u miru Božjem, uživaj u društvu dragih nam pokojnih, na poseban način naših pokojnih sestara koje su otišle pred nama, molite za nas i našu svetu ustrajnost do konca života kad ćemo se ponovno susresti i u zajedništvu slaviti našeg Gospodina Isusa Krista.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
Svjetlost vječna svjetlila njoj!
Počivala u miru Božjem!
U Vitezu, 18. lipnja 2022.g.