U subotu, 18. lipnja 2022. godine, Misom zadušnicom u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravici – župa Vitez, sahranjena je Služavka Malog Isusa Provincije Bezgrješnog Začeća BDM s. M. Maria-Ana (Marica) Kustura koja je blago preminula u Gospodinu okrijepljena svetim sakramentima, 12. lipnja. 2022., u 70. godini života i 47. godini redovništva, u bolnici u Belgiji.

Misu zadušnicu u crkvi sv. Leopolda predvodio je delegat Vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića – generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić uz koncelebraciju 26 dijecezanskih svećenika i redovnika franjevaca, karmelićana, salezijanaca i drugih misnika među kojima: provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša sa sjedištem u Zagrebu fra Ivo Martinović, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, viteški župnik fra Velimir Bavrka, postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić, generalni tajnik Biskupske konferencije BiH mons. Ivo Tomašević, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Mirko Šimić i drugi. Na Svetoj misi je sudjelovalo osamdesetak sestara različitih Družbi: Služavke Malog Isusa predvođene vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Marijom Banić i provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten; provincijalna predstojnica Družbe Kćeri Milosrđa s. M. Mirjam Gadža uz prisutnost sestara njihove Družbe kojoj pripada pokojnicina rođena sestra s. Vijaneja Kustura; Školske sestre franjevke Krista Kralja na čelu s provincijskom predstojnicom s. M. Željkom Dramac; Služavke Kristove na čelu sa vrhovnom glavaricom Družbe s. Emanuelom Nikolić; sestre Kćeri Božje Ljubavi, Klanjateljice Krvi Kristove; Milosrdnice sv. Vinka Paulskog, te braća Ante i Ivica sa obitelji, kćeri pokojne sestre Celine, sestre Pavka i Tereza – s. Vianeja, rodbina i mnogobrojni prijatelji.

Na početku misnog slavlja nazočne je pozdravio domaći župnik fra Veimir Bavrka, nakon čega je generalni vikar započeo misno slavlje kazavši: „Svaka suza za našim dragim pokojnima s vremenom iščezne; svaki cvijet na grobu naših pokojnika s vremenom uvene; jedino naša molitva za njih vječno traje jer upućena je Bogu u kojemu svi imamo život u izobilju, u punini [usp. Iv 10,19]. U skladu s običajem Svete majke Crkve, kao vjernici skupili smo se da preporučimo Bogu dušu naše pokojne sestre M. Marije-Ane Kustura, članice Družbe Služavka Malog Isusa. Naša prisutnost ovdje u ovolikom broju znak je, prije svega, naše zahvalnosti Bogu za dar njezinog ovozemaljskog i posvećenog života, ali i naše zahvalnosti njoj za sve dobro što ga je Bog po njoj učinio. Molimo stoga Boga da joj dobra djela koja je učinila iz ljubavi i u duhu poniznog služenja uračuna u pravednost a dušu joj pridruži broju svojih svetih i izabranih.“ Misno je slavlje animirao zbor sestara Služavki Maloga Isusa na čelu sa s. M. Pavkom Dujmović.

Na početku propovijedi Generalni je vikar pročitao sažalnicu Vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića koju prenosimo u cijelosti:

Poštovana sestro provincijalko!

U povodu smrti sestre Marije-Ane Kusture, koja će biti pokopana u Vitezu 18. lipnja 2022., Vama osobno, svim sestrama Vaše Provincije i cijele Družbe Služavaka Malog Isusa te cijeloj njezinoj rodbini i svim poznanicima izražavam najiskreniju sućut, a pokojnu sestru Mariju-Anu sam već jučer u svetoj Misi preporučio Božjemu milosrđu.

Neka dragi Bog pokojnu Sestru nagradi za sva njezina dobra djela i molitve, za njezino služenje na raznim službama koje su joj povjerava-ne u Crkvi i Družbi, za predanost u Božju volju u patnjama koje joj je bolest donijela, za njezinu susretljivost i spremnost za suradnju radi dobra ljudi, sestara u Družbi i porasta Crkve Kristove. A svima, koji su ožalošćeni njezinom smrću, neka utjeha bude vjera u život vječni i uskrsnuće tijela.

U raj poveli je anđeli. Na dolasku njezinu primili je sveci i mučenici!

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Don Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski

Uz sažalnicu Vrhbosanskog nadbiskupa Generalni je vikar prenio izraze kršćanske sućuti i blizine Vinka kardinala Puljića – nadbiskupa u miru, te nastavio propovijed riječima: „Osjećao sam i osobnu potrebu danas biti ovdje u znak kršćanske solidarnosti s onima koji u ljudskom tugovanju zbog neizbježne smrti utjehu traže i nalaze je u Božjem obećanju buduće besmrtnosti. Smatram, naime, duhovno korisnim pridružiti se molitvenoj zahvali Gospodinu koji nas i u ovom trenutku potiče nadasve razmišljati o daru posvećenog života kao svjedočanstvu Njegove ljubavi prema čovjeku: one ljubavi koja je uvijek kristalno jasna i na kojoj nema nikakve sjene.“

Podsjetio je na lijepo svjedočanstvo s. Martine Ane Begić koje smo imali priliku čitati na mrežnoj stranici Katoličke tiskovne agencije, te dodao: „Razmišljam koliko drugih lijepih svjedočanstava bi iznijela djeca, mladi, siročadi, bolesnici, nevoljnici, postulantice, novakinje, juniorke i susestre te svi drugi koji su mogli osjetiti i doživjeti brigu i ljubav ove Bogu posvećene Služavke, koja je molitvom, djelima pokore, djelotvornom ljubavlju i primjerom vlastitog života [Konstitucije, 3] nastojala drugima svjedočiti i s njima dijeliti slatku ljubav i blagu moć Malog Isusa. Upravo zbog svoje ljubavi prema Malom Isusu, kojemu je posvetila cijeli svoj život i biće, a ne isključivo zbog svojih sposobnosti – koje su je, treba i to reći, itekako krasile kao osobu i kao redovnicu! – ova Služavka uspjela je doprijeti do mnogih osoba i dotaknuti mnoga srca.“

Generalni se vikar zatim osvrnuo na Božju riječ u kojoj sv. Mateja piše o pozivu četiri prva učenika [Mt 4,18-22] koji su brzo ostavili mreže, lađu i oca i pošli za Isusom. Prisjetio se poziva i odaziva s. Maria-Ane i dodao: „Od tog trenutka, ona je u središte svog života i u svoje srce stavila Isusa Krista. A to znači da samo onaj tko shvati da ga Isus neizmjerno voli, u stanju je iz ljubavi prema Njemu promijeniti svoj život i slijediti Ga. Svoje želje i planove, naime, moguće je ostaviti samo zbog neke veće ljubavi: ostavlja se manje da bi se dobilo više, odnosno pristaje se da ljudska ljubav ustupi mjesto onoj božanskoj. U tome je tajna duhovnog poziva: uz potpunu i predanu ljubav prema Isusu, moguće je svoj život posvetiti Bogu i tako ga cijeloga učiniti darom Bogu i drugima, pritom nimalo ne žaleći za onim što se ostavilo.“

Svoju propovijed mons. Ćosić je završio izrazima sućuti i riječima: „Nadamo se i čvrsto vjerujemo da je naša Sestra sada u zagrljaju svog nebeskog Zaručnika, kojemu je posvetila svoj život. Vjerujemo da ju je On prepoznao kao svoju mudru i vjernu zaručnicu i da joj je u tom susretu »licem u lice« [1 Kor 13,12; usp. Otk 22,4] rekao: »Što god si učinila jednomu od ove moje najmanje braće, meni si učinila: dođi, blagoslovljena Oca mojega!« [Mt 25,40.34].

To je milost koju u ovoj svetoj Misi molimo za sestru Mariju-Anu i koju prati naša ljubav i zahvalnost prema njoj osobno i prema njezinom redovničkom pozivu i djelovanju. Za našu molitvu, ona će nam biti zahvalna i zagovarat će nas pred Bogom, a posebno svoje susestre Služavke Malog Isusa kako bi još predanije, dosljednije i vjerodostojnije mogle nastaviti karizmu Družbe kojoj pripadaju i po Isusovu primjeru služiti najmanjoj braći i svim ljudima.“

Nakon popričesne molitve pročitana je sažalnica uzoritog kardinala Vinka Puljića nadbiskupa Vrhbosanskog u miru koji je izrazio svoju zahvalnost pokojnoj s. Maria-Ani za pomoć i suradnju.

Potom se nazočnima obratila provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten. Govor provincijske glavarice bit će objavljen u cijelosti.

Nakon govora provincijske glavarice uputio je izraze sućuti sestrama Služavkama Malog Isusa i rodbini pokojne s. Maria-Ane domaći župnik fra Velimir Bavrka koji je progovorio o poslanju časne sestre, prisjećajući se da je s. Maria-Ana bila hrabra, odvažna i radosna.

Nakon Mise zadušnice povorka se uputila prema sestarskom grobu na groblju Dubravica u Vitezu, gdje je položeno tijelo s. Maria-Ane i gdje s ostalim našim pokojnim sestrama čeka uskrsnuće mrtvih. Sprovodne je obrede predvodio fra Ivo Martinović, provincijal franjevaca trećoredaca koji je prije spuštanja lijesa u grob uputio nazočnima svoju riječ podsjećajući na povezanost pokojne s. Maria-Ane sa Franjevcima trećoredcima. Naglasio je da je pokojna s. Marija-Ana živjela život redovnice koja se potpuno posvetila Crkvi i Bogu, te istaknuo da je svojim stavovima bila vizionarka. Zahvalio je pokojnici za sve čime je obogatila Crkvu u Hrvata i mnogobrojne ljude, te naglasio da se pokojna s. Maria-Ana vratila u svoju Bosnu.

Nakon riječi fra Ive Martinovića nazočnima je uputila riječ s. Vijaneja Kustura – rođena sestra pokojne s. Maria-Ane koja se najprije zahvalila mnogobrojnim prijateljima na blizini i izrazima sućuti. Zahvalila je Bogu za život s. Marije-Ane i za vjeru koju su primile od svojih roditelja i od obitelji Šarić i Kustura. Svojoj je sestri pokojnoj s. Maria-Ani zahvalila za svu ljubav kojom ih je obdarivala. Uputila je i zahvalu sestrama Služavkama Maloga Isusa za brigu i ljubav koju su poklonile njezinoj sestri u bolesti. Istaknula je da je tijekom bolesti „Anđeo čuvar“ pokojne s. Maria-Ane bile njezina sestra Pavka, koja je za nju najviše učinila. Na koncu je zahvalila svima za svaku gestu ljubavi.

Nakon završne molitve, tijelo pokojne s. Maria-Ane spušteno je u sestarsku grobnicu, gdje zajedno sa svojom tetom pokojnom s. M. Paulom Šarić i ostalim sestrama Služavkama Maloga Isusa čeka uskrsnuće mrtvih.

s. M. Ljilja Marinčić