U četvrtak 8. veljače 2024. godine u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova proslavljen je – Stadlerov dan. Svetom misnom slavlju, koje je predslavio župni vikar vlč. Štefan Marković,  prethodio je prigodni program kojeg su izvela djeca župe Gromiljak koji su za ovu prigodu hodočastili na grob sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera u Sarajevo zajedno sa s. M. Marinelom Zeko, ostalim sestrama iz Duhovnog centra „Kuće Naviještenja“ i Prijateljima Malog Isusa (PMI) koji žive i djeluju na području župe Gromiljak.

U svojoj propovijedi vlč. Marković je potaknuo sve prisutne, osobito djecu da u svom životu prigrle Riječ Božju, da počnu čitati Sveto Pismo svaki dan. Upitao je zatim djecu: „Što mislite, koliko puta je sluga Božji Stadler pročitao Sv. Pismo?“ Djeca su simpatično izvikivala razne brojke, no vlč. Štefan im je rekao, kako je Nadbiskup Stadler osam puta pročitao Sveto Pismo, od toga je 2 – 3 puta pročitao Evanđelja na koljenima. Zatim se osvrnuo na misna čitanja i istaknuo poniznost žene – Sirofeničanke, koja je Isusa molila da ozdravi njenu kćer. Isus na prvu, ne želi čuti njen vapaj, odbija je, no žena je bila iznad svega ponizna, i radi te njezine poniznosti i vjere, Isus je uslišava i njena kćer biva ozdravljena. Ovo je prva stvari koju trebamo naučiti, rekao je vlč. Štefan, ističući kako je jedan takav primjer duboko poniznog čovjeka bio i sluga Božji Josip Stadler. „Bio je ponizan, znao je klečati pred Bogom. Bio je pobožan i znao da bez Božje riječi ne zna živjeti. Bio je svjestan kako će bez Božje riječi uvijek pogriješiti. I zato ne da je Božju Riječ samo čitao, nego je živio po njoj! I mi smo danas pozvani živjeti po Božjoj Riječi i ne dati se zarobiti raznim idolima. Idol je sve ono što mi možemo svojim rukama raditi, truditi se i ostvariti te onda od toga tražiti sreću, sigurnost i spasenje. Idol današnjem čovjeku je najprije novac, karijera, uspjeh, užitak, neki lagodniji život, imati malo više vremena za sebe, ljepota, provodi, ugled pred ljudima. Kad se mi počnemo klanjati tim idolima, djeca trpe. Djeca ostaju bez roditelja, ostaju bez vremena koje roditelj treba posvetiti djeci; djeca ostaju bez braće i sestara; sve što možda dobiju su igračke ali igračke ne mogu dati život. Ostaju bez svjedočanstva, bez jedne čvrste riječi od svojih roditelja; ostaju bez svjedočanstva da je Bog jedini koji može dati život. Dao Bog, po zagovoru sluge svog Josipa Stadlera, da se naše srce potpuno okrene Bogu“, poručio je vlč. Štefan.

Na koncu svoje nadahnute propovijedi, župni vikar je još jednom stavio svima prisutnima Josipa Stadlera za uzor, rekavši: „Stadler je znao da može izgubiti sve milosti koje mu Bog daje. Znao je da može prosuti sva ta dobra kojima ga je Bog obdario. Ali znao je da ima jednu Majku koja to sve može čuvati. Znao je da ima jednu Majku koja ga može braniti od grijeha i zla. I zato je bio pobožan Gospi. Stoga djeco, vi mladi, i svi ostali, zapamtimo barem to, jedino sa Gospom mi možemo biti sačuvani, jedino sa njom možemo sačuvati milosti koje nam Bog danas daje i Gospa će nam pomoći da ostanemo ponizni“.

Nakon popričesne molitve svi su se okupljeni uputili prema grobu sluge Božjega Josipa Stadlera gdje su izmolili molitvu za njegovo što skorije proglašenje blaženim i svetim.

Prije svetog misnog slavlja, hodočasnici iz Gromiljaka posjetili su provincijsko sjedište, samostan „Egipat“ u Sarajevu. U samostanskoj kapelici pozdravila ih je provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten, zaželjela im dobrodošlicu i zahvalila na svim aktivnostima u kojima sudjeluju. Zatim im je s. Ana Marija predstavila samostan Egipat, njegovu povijest i apostolat koji sestre i njihovi djelatnici vrše u njemu. Nadalje su posjetili Stadlerov muzej na trećem katu samostana Egipat, gdje ih je dočekala s. M. Ljilja Marinčić, provincijska tajnica, i upoznala ih sa Stadlerovom baštinom. Na posljetku svi zajedno, hodočasnici – Prijatelji Malog Isusa, sestre i djeca iz Stadlerovog Dječjeg Egipat okupili su se u samostanskoj dvorani gdje su nastavili druženje uz obiteljski stol gdje su imali priliku okrijepiti se prije polaska u Katedralu.

s. M. Pia Pilić