Radosno darivanje Utorak, 16. 2. 2021.

Svi znamo, cijeli svijet da je 29. prosinca 2020. našu Banovinu, koja se još oporavlja od posljedica Domovinskog rata, zahvatio razoran potres magnitude 6.2 po Richteru te im nanio nemjerljive ljudske i materijalne posljedice.

U ovoj teškoj i bolnoj situaciji cijela Hrvatska od sjevera do juga, narodi susjednih zemalja, Hrvati iz cijeloga svijeta nastojali su priskočit i pomoći ranjenom narodu pomažući na sve načine.

Caritas sisačke biskupije sa svojim koordinatorima i volonterima od prvoga dana čine sve što je u njihovoj moći, ignorirajući strah i štetu koju su i sami doživjeli.

Glas o njihovom nesebičnom radu i darivanju privukao je i mene, kao pravu „štadlerovku“, Prijateljicu Malog Isusa. I ja sam u ranom djetinjstvu kao i Utemeljitelj reda naših sestara Služavki Malog Isusa, iskusila jednu životnu težinu u kojoj sam upoznala dobrotu i milosrđe dobrih ljudi, što se duboko ucijepilo u moju potrebu pomaganja potrebnima.

Odazvala sam se na poziv prijateljice i s velikom radošću i uzbuđenjem da imamo priliku učiniti to malo dobra u ovoj ranjivoj situaciji, s prijateljicama i sinovima krenula u Sisak. Sve je još svježe i bolno. 

Dolazimo u prostor Caritasa gdje nas radosno dočekuje sestra Smilja, koordinatorica sisačkog Caritasa i ostali volonteri, časne sestre Kćeri Božje Ljubavi koje su iz Rijeke, Zadra došle pomoći narodu i svojoj sestri u redovništvu. Pomoć je neophodna. 

Atmosfera je neopisiva onome tko ju nije proživio. Jedno divno ozračje nesebične ljubavi. Znamo da su među volonterima djeca svih nacionalnosti, srednjoškolci, studenti, učenici s. Smilje koji su se odazvali na njen poziv jednom porukom, profesori škola, branitelji, navijači, časne sestre, svećenici i ostali vjernici svi velika srca i spremni pomoći. Zajedničkim okupljanjem oko Dunje koja je zadužena za organizaciju rada, jednom uputom svatko je na svom radnom zadatku. Stižu šleperi, roba u velikim količinama. Sve se skida i sortira u rekordnom vremenu. Slažu se paketi za obitelji. Svi su radosni, radno raspoloženi, čuje se smijeh, pjesma, radost je na svakom licu. Svi su došli iz istog razloga, potreba pomoći nastradalima. Susrećemo i nastradale koji dolaze po pomoć. To su slike koje se ne zaboravljaju i koje se urezuju u srca, posebno mladih. 

Moj prvi odlazak u Sisak rezultirao je sljedećim odlascima. Mnogi su htjeli otići i darovati se u tom nesebičnom pomaganju. Ja sam se radosno odazivala i vodila sve koji su izrazili želju. 

Kod svakog novog dolaska, nova radost, novi mladi, novi ljudi dobra srca, svećenici, redovnici, redovnice, kandidatice, bogoslovi, sjemeništarci. 

Kod jednog dolaska s. Smilja nas obavještava da su do tog trenutka tri puta obišli cijelu biskupiju s paketima pomoći. Tisuće volontera. Ne smijem ni pomisliti kako bi to sve izgledalo bez ovog nesebičnog darivanja sebe drugima.

Životi ovih mladih ljudi volontera, za koje smo mislili da su izgubljeni,  ovim iskustvom obogaćeni su za cijeli život. 

U ovom prostoru Caritasa sisačke biskupije dragi Bog djeluje po svome Duhu darujući tu veliku ljubav, poticaj za razmišljanje gdje smo u odnosu s Njim i uči smislu života. Iz ovih prostora iz svega će ostati zajedništvo, radost i zadovoljstvo zbog pružanja pomoći ranjenima. 

Ljubav prema bližnjem, na koju nas posebno upućuje naš sluga Božji Josip Stadler po svojim sestrama Služavkama Malog Isusa je odraz kršćanskog života i svakog plemenitog srca.                                                   

 

Mira Gabelica
PMI – župa sv. Pavla, Retkovec

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve