Ulazak u postulaturu
Petak, drugi veljače 2018., po mnogočemu jedinstven, značajan i znakovit. U samostanu sv. Ane obilježile smo taj dan ulaskom u redovničku postulaturu naše kandidatice: Tajane Andrle. Na sam dan blagdana Svijećnice-blagdana Gospodinova prikazanja u Hramu, uz Dan Bogu posvećenoga života, učinila je korak dalje na putu ostvarenja redovničkog poziva. Prikazala je sebe Gospodinu da bude svjetlo služeći Gospodinu u bližnjima u redovničkoj zajednici Sestara Služavki Malog Isusa. Provincijska glavarica s.M.Anemarie Radan, nakon jutarnjeg slavlja sv.Mise koju je prevodio don Stanko Vrnoga, uz službeni je obred postulantici Tajani uručila Božanski Časoslov sa željom da se pridruži zajedničkoj liturgijskoj molitvi, te uputila prigodnu riječ njoj, ali i svima nama prisutnima:
„Drage sestre, draga naša Tajana!
Danas je za našu zajednicu posebno radostan dan, jer naša kandidatica Tajana ulazi u postulaturu. U postulaturi ona utvrđuje svoje duhovne veze s Bogom i ostvaruje međusobne odnose u zajednici. Redovnički život je potpuno posvećenje osobe Bogu. Ideal za kojeg živi svaka od nas jest Krist. Cilj kojem težimo jest svetost na koju nas On poziva. Sredstva koja nam pomažu na putu do cilja su redovnički zavjeti: čistoća, siromaštvo i poslušnost. Izvor na kojem crpimo snagu u hodu prema cilju jest molitva. Mjesto za ostvarenje ovog cilja jest određena redovnička zajednica, za nas Družba sestara Služavki Malog Isusa. Hod na putu posvećenja i postupne asimilacije Kristu jest redovnička formacija. Hod traje cijeli život i uključuje cijelu osobu, srce, um i snage.
Za vrijeme proslave Godine posvećenoga života slušale smo pozive i ohrabrenja pape Franje, koji je i sam redovnik: Probudite svijet, nasljedujte Gospodina proročki, budite navjestitelji radosti evanđelja; gdje god su posvećene osobe ondje je radost; naviještajte uvijek evanđelje, ako treba i riječima! Radost nije moguće odglumiti, nije ju moguće ničim iznuditi. Radost je temeljno svjedočanstvo koje mi, Bogu posvećene osobe, dugujemo Bogu pred ovim svijetom. To je naša životna propovijed. Prvi i najvažniji oblik svjedočenja je radosno življeno zajedništvo. Potičući nas da naše zajednice učinimo ljudskijima Papa Franjo između ostalog kaže: "Gajiti među sobom prijateljstvo, obiteljski život, uzajamnu ljubav. Neka samostan ne bude čistilište, već obitelj. Problema ima, i bit će ih, ali baš kao što se čini u obitelji, potrebno je s ljubavlju tražiti rješenje; ne uništiti jedno da bi se riješilo drugo; neka ne bude takmaštva. Graditi život u zajednici, jer kada je u zajedničkom životu tako, kao u obitelji, upravo je Duh Sveti usred zajednice. I zajednički život uvijek živjeti velikodušno. Zažmiriti na jedno oko, ne hvaliti se, sve podnositi, smijati se od srca. A znak toga je radost".
Radost se učvršćuje u iskustvu bratstva - sestrinstva, tom teološkom mjestu gdje je svaka od nas odgovorna za vjernost evanđelju i rast svih ostalih. "Bratstvo bez radosti je bratstvo koje se gasi. Bratstvo bogato radošću pravi je dar odozgo braći (sestrama) koja ga znaju moliti i koja se znaju međusobno prihvaćati zauzimajući se za bratski život s pouzdanjem u djelovanje Duha". Radost evanđelja ispunja srca i čitav život svakog onog koji susretne Isusa. Kada nas je pozvao Bog nam je rekao: 'Ti si mi važna, ja te volim, računam na tebe.' Isus to kaže svakom od nas! To je izvor radosti! Radost trenutka u kojem je Isus svrnuo svoj pogled na mene. To razumjeti i čuti je tajna naše radosti. Osjetiti da nas Bog ljubi, osjetiti da za njega mi nismo brojevi već osobe; i osjetiti da je on taj koji nas zove. Govoreći o molitvi koja je naš razgovor s Onim koji nas toliko ljubi i poziva, podsjetimo se riječi Utemeljitelja koje nas potiču: Ima jedan posao među svima najvažniji za svaku napose i za sve zajedno, posao o kojem svi ostali ovise, posao o kojem ovisi spasenje duše vaše. Budete li taj posao dobro obavljale, obavljat ćete i sve druge dobro i spasit ćete duše svoje; zanemarite li taj glavni vaš posao, ne ćete imati blagoslova ni za dobro obavljanje drugih poslova, a svakako ćete izgubiti duše svoje. Koji je to tako važni posao? Molitva, taj sveti i prijateljski i djetinji razgovor sa samim Gospodinom Bogom, Ocem i najvećim našim dobročiniteljem. ... Valja da ustrajemo u molitvi i promatranju svetih istina, te da sebe same najprije mijenjamo po uzoru svojem Isusu, a onda da drugima propovijedamo riječ života i istine spasa. Bdijte i molite! Molitva je hrana ljubavi, jačanje vjere i utvrda ufanja. Ona veseli srca, ona dovodi do spoznanja istine, odolijeva napasti, odgoni žalost, odlukama daje nove jakosti i u umornoj duši pobuđuje novu revnost. Sada Marija sjedi na nebu o desnu Sinu svojemu; ali ona ima uvijek isto dobro i nježno majčinsko srce, spremno vazda pomoći nama koji smo njezina djeca.
Draga Tajana, želimo da zajedno s nama nastaviš svoj rast u služenju Malenom Isusu u onima kojima smo poslane. Koračaj s nama u zajedništvu na putu prema Kristu trudeći se, unatoč svim ljudskim slabostima kojima smo obilježene, živjeti svoje krštenje i poslanje Kristovo u ovom svijetu. Tebi i svima nama neka Gospodin na dan Njegova prikazanja u Hramu, udjeli potrebne milosti po zagovoru svoje Majke Marije i našeg Utemeljitelja Sl. B. Josipa Stadlera.“
Redovnička postulatura je vrijeme u kojem kandidatice upoznaju i produbljuju znanja o svetim istinama vjere i usvajaju redovnički duh i način života te da se tako pripreme za novicijat. Provincijalna glavarica je nakon nekoliko riječi o redovničkoj postulaturi, pripravnicu pozvala pitajući je želi li svjesno i slobodno započeti postulaturu, kao bližu pripravu za redovnički život, na što je ona potvrdno odgovorila. Tajana nastavlja svoj put uz vodstvo prefekte s.M.Marcele Žolo. Slavlje smo zaključili molitvom jutarnje iz časoslova i pjesmom „Rijeke žive vode“.
„Evo me Gospodine / da vršim volju tvoju. / Pomozi mi na tom putu / jer se u tebe uzdam. Amen.“
s.M.Faustina Zemunik