Prve subote u mjesecu veljači nekolicina nas maturanata iz Gimnazije Sesvete i IV. gimnazije Zagreb odvojila je svoje vrijeme za nešto drugačije. Okupili smo se u samostanu sestara Služavki Malog Isusa na obnovu Duhom. Tema o kojoj smo razmišljali, razgovarali i molili bila je: Poziv – zvanje – zanimanje. O toj temi bilo je govora s različitih aspekata. 

Susret je započeo u samostanskoj kapeli molitvom predanja u kojoj smo sve svoje brige, pitanja i nedoumice stavili pred Onoga za kojega vjerujemo posjeduje sve znanje. 

Nakon upoznavanja, svoje svjedočanstvo iznio je Višeslav Foretić, vjeroučitelj u župi u Čučerju i bogoslov prve godine u zagrebačkoj Bogosloviji. Pokazao je razumijevanje težine situacije i zahtjevnosti izazova koji se nameću mladima, te nas ohrabrio da je Bog onaj koji nam daje neizmjerno više od onoga što mi držimo u rukama. 

Fra Serđo Ćavar je svećenik hercegovačke franjevačke provincije koji djeluje u zagrebačkoj Dubravi te mu je povjeren rad s Franjevačkom mladeži, kao temelj za svoj govor uzeo je ulomak iz evanđelja o susretu Mateja carinika i Isusa. Bog je onaj koji u svakom čovjeku promatra ono što je dobro, ne dopušta da prevladaju čovjekove mane i grijesi. 

Nešto nakon podneva okupili smo se u kapeli gdje smo molili časoslov – molitvu Crkve koju mole svećenici, redovnici i Bogu posvećeni laici. Bilo je zanimljivo moliti na isti način na koji to čine i naš Kardinal i Papa. 

Okrijepivši se, nastavili smo zajednički rad u kojem je svoje svjedočanstvo ispričao Patrik Gregorić, maturant u SŠ Ruđer Bošković i pripravnik u Redu karmelićana. Patrik je istaknuo da je važno razmišljati i osluškivati gdje čovjek osjeća mir i radost.

Svjedočanstvo o iskustvu bračnog života iznijela je Katarina Rosančić, diplomirani teolog i odgojiteljica u dječjem vrtiću, a supruga u braku s Vladom tri godine. Katarina nam je posvjestila da je stvarnost nešto drugo od onoga što nam serviraju mediji i da ne postoji univerzalni odgovor za povijest jedne osobe. 

Bogoslov pete godine, Ante Bojanić, koji je na korak do toga da postane svećenik podijelio je s nama iskustvo svoga mladenaštva i promišljanja o Bogu. Istaknuo je da prema sv. Ignaciju postoje tri vrste poziva: poziv na brak, poziv na celibat i Bogu posvećeni život u laikatu o čemu se tek nedavno počelo malo više govoriti. 

U slobodnom razgovoru među sudionicima postavljana su različita pitanja, te se pokušalo na njih odgovoriti s različitih stajališta. 

Vrhunac našeg druženja ostvaren je u euharistijskom klanjanju u kojem smo sve što imamo i što jesmo donijeli pred Isusa i molitvom slavili Onoga za kojega vjerujemo da je svemoguć i da nas On jedini može održati, vraćajući se na riječi proroka Izaije 7,9 – Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete.

 Naše zajedničko druženje se neplanirano produžilo kroz pjesmu i slobodni razgovor.

Bog je onaj koji vodi svakoga na osoban način. Stav pristajanja na Božji plan je u rukama svakog pojedinca, ali ne smijemo zaboraviti da nam On daje neizmjerno više nego možemo zamisliti.