(rođ. 11. 05. 1934.  - +10. 07. 2019.) Nakon dugogodišnje nemoći i bolesti, okrjepljena svetim sakramentima, u kuću Oca nebeskoga, 10. srpnja 2019. preselila se naša  s. M. Tonka (Marija) Mandalinić. Blaženo je preminula u samostanu "Sv. Josipa" na Šinama. Pokopana je 12. srpnja  u 14,15 sati na gradskom groblju Lovrinac u Splitu.

Svetu Misu i sprovodni obred predslavio je u kapeli na groblju o. Anto Knežević, karmelićanin, župnik župe sv. Mihovila na Kamenu, u koncelebraciji devetorice svećenika. Vrhovna poglavarica s. M. Marija Banić doputovala je iz Zagreba, kako bi svojom nazočnošću izrazila zahvalnost s. M. Tonki za redovnički život i svjedočenje. Među našim sestrama bile su novoizabrana provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan, kao i bivša provincijska glavarica s. M. Anemarie Radan,. Posebno je bio ožalošćen njezin brat g. Marko Mandalinić sa suprugom Anom i odsutnom kćerkom Marijom. Bila je prisutna i ostala rodbina, prijatelji, znanci i mještani njezine rodne župe  Kostanja, koji su sa sestrama Sv. Misom, molitvom i sprovodnim obredom preporučili njezinu dušu Onome kome je posvetila svoj život. Klapa „Pasika“ iz Kostanja svojim napjevom i klapskom pjesmom ispraćaj je učinila još dostojansvenijim.

Donedavna provincijska glavarica s. M. Anemarie Radan, u ime Provincije se oprostila od s. M. Tonke slijedećim riječima:

˝Prije tri dana u ovoj kapeli i na ovom groblju ispratili smo na vječno počivalište našu dragu s. M. Leoniju Vukasović, a  danas se opraštamo od naše s. M. Tonke Mandalinić. Njih dvije su Božjom milošću toliko toga zajedno živjele i dijelile: od rodnih Poljica, iste redovničke Družbe, zajedničkog novicijata i polaganja redovničkih zavjeta, zajedničkog života i djelovanja u Metkoviću i Omišu, i zadnjih godina život u samostanu na Šinama.             

Marija s. M. Tonka Mandalinić, kći Mate i Matije rođene Gojsalić, rođena je 11. svibnja 1934. u Kostanjama. Primila je dobar kršćanski kućni odgoj u obitelji. Redovito je odlazila na Svetu Misu i pobožnosti u župsku crkvu sv. Mihovila arkanđela, nedaleko od rodne kuće. Njezina obitelj je bila aktivno uključena u život župe. Majka Matija, od svih zvana Matuka, ponikla iz stare poljičke obitelji Gojsalić, bila je darovita, te je dobro poznavala, pisala i čitala pismo bosančicu, koje je naučila uz domaće ognjište. Tako je uz majku Matuku kćerka Marija stekla dobar vjerski odgoj i temelje pismenosti. Rado je sudjelovala i u pobožnosti prema Mariji Majci Božjoj zvanoj Gospin prinos.

Uz dobar odgoj u obitelji i župi, u njezinoj duši niknuo je i milosni Božji poziv na redovnički život, pa je 13. svibnja 1955. godine došla u Družbu sestara Služavki Malog Isusa. Novicijat je započela 15. kolovoza 1956. u Samoboru. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1957., a doživotne 15. kolovoza 1963. u Zagrebu. Nakon položenih zavjeta odlazi u samostan otaca kapucina u Dubrovniku, u kojem do 10. rujna 1959. izrađuje pokrivače (jorgane) za građane, te pomaže kod radova u vrtu. Od 10. rujna 1959. do 17. listopada 1983. u samostanu u Metkoviću šiva pokrivače za građane, čuva djecu u dječjem vrtiću i pomaže u uređenju župne crkve Sv. Ilije, osobito o blagdanima i svečanostima. Od listopada 1983. do godine 1989. brine s drugim sestrama o maloj djeci jasličke dobi u samostanu u Omišu, dok su im roditelji na poslu, osobito majke koje su dobile posao u tvornici rublja Galeb i tvornici tjestenine Cetina,  i u novootvorenim dućanima i turističkoj uslužnosti.  U Omišu tada nisu bile ni jedne jaslice za djecu, pa su sestre na taj način građanima pritekle u pomoć i iskazale susretljivu ljubav. Nakon čuvanja djece u samostanu u Omišu kao starija i bolesna sestra pomaže u kućnim poslovima. Premještena je kao starija i bolesna sestra 1. rujna 2010. godine u samostan na Šinama, u kojem se okrjepljena svetim sakramentima i duhovno potpomagana od otaca karmelićana kućnih kapelana prekjučer blaženo preselila u kuću Oca nebeskoga.

Bila je uvijek vedra duha i radosna redovnica. Strpljivost i vedrinu je svjedočila i zračila i u nemoći i u bolesti. Bila je pobožna i svojim molitvama je pratila svoga brata  Marka i njegovu ženu Anu i kćerku Mariju kojoj se posebno radovala. Draga s. M. Tonka, hvala Vam za sve dobro koje ste za života učinila za dobro svete Crkve, Družbe, Provincije i svog naroda. Molite kod Oca nebeskoga za naša nova duhovna zvanja.˝               

s. Maneta Mijoč