Kreposti Djeteta Isusa – identitet Prijatelja Maloga Isusa
ZAGREB: U ponedjeljak, 16. siječnja 2012. u župnoj dvorani župe sv. Pavla u zagrebačkoj Dubravi održana je za Prijatelje Maloga Isusa druga formativna radionica na temu: Kreposti Djeteta Isusa – identitet Prijatelja Maloga Isusa. Radionicu je animirala s. Emanuela Pečnik, pročelnica za Prijatelje Maloga Isusa zagrebačke provincije.
Kako je već u samom uvodu u rad s. Emanuela istaknula, svi smo i nakon Božića pozvani živjeti božićno. Što to osobito znači za Prijatelja Maloga Isusa?! Najprije smo pogledali jedan višeminutni nijemi film o Isusovom utjelovljenju, rođenju i djetinjstvu kako bi u svim sudionicima oživjelo samo Otajstvo. Potom nam je s. Emanuela pojasnila što su kreposti, kako ih može osoba zadobiti, kako s njima surađivati u i njima rasti. Zatim smo zastali na karakteristikama djeteta, te sve protumačeno primijenili na Dijete Isusa.
Nakon poučnog dijela, formirali smo skupine te u skupinama produbljivali kreposti Djeteta Isusa: ljubav, malenost, poniznost, jednostavnost, trpljenje. Rad je bio dinamičan, komunikacija slobodna i otvorena.
Nakon rada u skupinama, u plenumu smo jedni drugim priopćili vlastita promišljanja, iskustva i muke s krepostima. Posvijestili smo si kako je ljubav temelj svih kreposti; ona je početak i svršetak. Ljubav naviše daje, ali i najviše traži. I nema situacije koja isključuje ovu krepost. U promišljanju o kreposti malenosti svi prisutni postali smo svjesni kako je teško biti malen, biti ovisan o pomoći drugoga, moliti drugoga za pomoći dopustiti si pomoći. Biti malen znači biti poučljiv bez obzira koliko nam je godina; to znači roditi se odozgor. Krepost poniznosti naslanja se na krepost malenosti. Isus nam je dao primjer do koje se mjere trebamo „oplijeniti“ poradi drugih, da drugima bude bolje, da svi idemo naprijed! Bez poniznosti nema ni jednog oblika zajedništva. Sve to vodi jednostavnosti koju zapravo nije lako objasniti. Ona je jednostavno tu. Primijetiš je tek kad je nema. Jednostavnost je naličje poniznosti. A trpljenje? Ono je objava ljubavi. Bez nje trpljenje gubi smisao. Svaka krepost uključuje trpljenje jer moramo „lomiti“ sebe da bismo živjeli puninom života koju nam je odmjerio sam Krist.
Svi smo bili nekako ozareni, iznenađeni ljepotom kreposti, ljepotom koju smo mnogi tek sad iznova otkrili. Shvatili smo koliko je dubok naš identitet kao Prijatelja Maloga Isusa i kako trebamo na tom putu još puno koraka prijeći kako bi se Krist u nama oblikovao.