Od socijalnih vještina do kreposti Djeteta Isusa
ZAGREB: Na putu ostvarivanja plana i programa rada sa Prijateljima Maloga Isusa u svrhu što boljeg urastanja u vlastiti identitet, u samostanu "Antunovac" u Novoj vesi 55, 7. studenog održana je pedagoška radionica na temu: Od socijalnih vještina do kreposti djeteta Isusa. Voditeljica radionice bila je gđa Sonja Burić, dipl. socijalni pedagog i defektolog. U radionici su sudjelovali Prijatelji Maloga Isusa iz župe sv. Jeronima, Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Pavla sa svojim sestrama služavkama Maloga Isusa. Pridružile su se još i sestre iz zajednica "Antunovac" i "Betlehem".
Okupili smo se u dvorani i nakon uvodnih riječi pozdrava krenuli na posao. Voditeljica nas je vodila korak po korak, od igre do ozbiljnih zadataka otkrivajući nam vrijednosti socijalnih vještina. S okupljenim sudionicima provela je nekoliko vježbi: vježbu samopredstavljanja, vježbu predstavljanja, vježbu aktivnog slušanja, vježbu strpljenja. Posvijestila nam je važnost igre u uspostavljanju dobre komunikacije i stvaranja atmosfere za opušteni rad u grupi.
Kroz pripremljenu prezentaciju i sve ostale materijale koje nam je podijelila, educirala nas je koji to rizični čimbenici dovode do poremećaja u ponašanju (biološki, iz okoline i osobni) te kako poraditi na zaštitnim čimbenicima koji smanjuju vjerojatnost pojave poremećaja u ponašanju i djece i mladih.
Pojasnila nam je emocionalnu i socijalnu inteligenciju te pozvala da budemo pažljivi na dječje emocije. Jedini ispravni način ponašanja je uvažavati emocije; razumjeti osobu, prihvatiti i pomoći joj razumjeti vlastite emocije kako bi se osoba naučila nositi sama sa sobom i drugima. Sve nas to vodi do sposobnosti mudrog reagiranja u međuljudskim odnosima.
Kako je gđa Sonja objašnjavala socijalne vještine, tako je paralelno s njom s. Emanuela objašnjavala kreposti djeteta Isusa: malenost, jednostavnost, poniznost, poslušnost, poučljivost, strpljivost, blagost… Objasnivši zašto je potreban trening socijalnih vještina, s. Emanuela je pojasnila kako su to zapravo kreposti o kojima govori i Katekizam Katoličke Crkve. Usvajajući vještine koje pružaju mogućnost ljudima da znaju što reći, kako napraviti dobre izbore te kako se ponašati u različitim situacijama zapravo postaju kreposni ljudi koji grade čvrste stavove, stalna raspoloženja i trajnu savršenost razuma i volje; postaju slobodni ljudi koji dišu lakoćom, gospodare sobom, slobodno čine dobro. No, na putu rasta u krepostima nezaobilazna je i Božja milost koja pročišćuje i uzdiže ljudske kreposti. Tako smo susret završili meditativnom pričom o sjemenu… mnogo je toga bilo i ove večeri u nas posijano i dotaknuto… ostaje zahvalnost na tom daru.