U prvom vazmenom tjednu snažno odjekuje veliko otajstvo Uskrsa. To nije samo događaj iz prošlosti, nego živa stvarnost koja i danas preobražava naše živote. Uskrs nas podsjeća da patnja, slabost i razočaranje nemaju posljednju riječ, nego život, nada i novi početak u Kristu.

Upravo u tom ozračju, u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova, 8. travnja 2026. godine u 18:00 sati svetu Misu slavio je katedralni župnik mons. Ivo Tomašević. Tijekom slavlja na poseban se način molilo za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega Josipa Stadlera, a euharistijsko slavlje svojim su pjevanjem i sudjelovanjem uzveličale sestre Služavke Malog Isusa.

U homiliji mons. Tomašević osvrnuo se na dva evanđeoska odlomka. U prvome, iz Djela apostolskih, Petar i Ivan susreću hroma čovjeka koji očekuje milostinju, a prima neizmjerno više – dar vjere u Isusa Krista. Po toj vjeri ustaje, hoda i slavi Boga. Njegova patnja nije kazna, nego prostor u kojem se očituje Božja snaga i dobrota.

Životni put sluge Božjega Josipa Stadlera nosi sličnu poruku. Obilježen gubitkom roditelja u djetinjstvu, on postaje onaj koji drugima vraća dostojanstvo i nadu. Kao nadbiskup otvara sirotišta i brine za potrebite, postajući istinski otac sirotinje.

Drugi evanđeoski odlomak donosi susret uskrsloga Krista s učenicima na putu u Emaus. Razočarani i obeshrabreni, ne prepoznaju ga sve dok im se ne očituje u lomljenju kruha – u potpunom darivanju sebe. U tom činu otvaraju se njihove oči i vraća im se vjera.

Pozvani smo i mi biti oni koji se daruju drugima. Kada naša vjera oslabi, uskrsli Krist dolazi da nas ojača i ponovno povede putem nade. Zato je najvažnije u životu ustrajno hoditi s njim i za njim.

Po završetku euharistijskog slavlja, vjernici su se uputili na grob Slugu Božjega, gdje su izmolili molitvu za što skorije proglašenje svetim i blaženim.

s. M. Mihaela Martinović