ČARDAK: U okviru slavlja patrona župe Gospe Žalosne, proslavljena je stota obljetnica života zajednice naših sestara Služavki Maloga Isusa u Čardaku pod geslom: „Stoljetnica u sjeni križa“. Slavlje je započeto molitvom na sestarskom groblju u Čardaku, što ju je  predvodila provincijalna glavarica s. Marina Piljić, u nazočnosti većeg broja naših sestara, nekoliko svećenika, redovnica drugih Družbi i vjernika župe Čardak.

U uvodnoj molitvenoj riječi s. provincijalka Marina je rekla: „Prije stotinu godina upaljena je svijeća života naše Družbe u Čardaku. Pod okriljem i zagovorom Gospe Žalosne, zajednica je počela pisati knjigu života, čiji sadržaj želimo na osobit način isčitavati. Kako zapisa časna majka Krescencija, sestre su se na današnji dan, 20. rujna 1908. godine, u procesiji, pjevajući i moleći preselile s Filomene na svoj posjed, na „Dolorozu“. Naša današnja procesija formirat će se, također u molitvi i pjesmi, ali drugim redoslijedom. Krećemo od vas, drage naše sestre koje počivate na ovom groblju, prema župnoj crkvi Gospe Žalosne, gdje ćemo pod svetom misom prinijeti našu stoljetnu povijest koju ste vi, zajedno s našim dragim ocem Utemeljiteljem i mnogim dobrim ljudima, takle svojim životom. Bile ste  kruh koji je u izobilju lomljen i razdavan za život i životnost svega što ste svojim poslanjem dotakle. Mukotrpni fizički rad, siromaštvo, nerazumijevanje, glad, podnosile ste herojski. Mi vam se danas divimo i kao da se ne osjećamo dovoljno prikladne pred veličinom toga dara. Vi ste nama živućim danas poziv, da se svaka ponaosob upitamo:

• Kolika je veličina mog dara za doprinos rasta Božjeg života u meni, zajednici i mjestu gdje živim?
• Kolika je veličina moje žrtve u podnošenju nepravde, nerazumijevanja, podnošenju fizičke bolesti?
• Kolika je veličina mog vrednovanja duhovne baštine koju mi ostavi otac           
• Utemeljitelj i ove mukotrpne sestre?

Nakon kratke šutnje sestre su izmolile Vjerovanje i prvu deseticu slavne krunice: „Koji je od mrtvih uskrsnuo“. Otpjevana je pjesma: „Još i danas dobri pastir živi“, potom je slijedio spomen čin svake pokojne sestre koja počiva na sestarskom groblju. S. provincijalka Marina prva je uzela zapaljenu svijeću i stavila je pred križ na groblju za oca Utemeljitelja, zatim je, nakon proziva svake pojedine pokojne sestre na groblju, po jedna sestra stavila upaljenu svijeću na grob dotične sestre i na njem je ostala stojeći. Svaka je sestra, nakon što je donijela i položila svijeću na grob, s toga groba glasno izmolila: Pokoj vječni, daruj joj, Gospodine! Svi su odgovorili: I svjetlost vječna neka joj svijetli. Počivala u miru Božjem! Amen.

Iza završne molitve, velečasni Pero Iljkić, župnik iz Lukavca i domaći sin iz Čardaka, izmolilo je opielo  i molitva je završena pjesmom: Kraljice neba, raduj se…! Sestre su se zatim, u svečanoj procesiji, uz molitvu slavne krunice, zaputila u župnu crkvu Gospe Žalosne, što je zaista bio dirljiv prizor. Posebno što se sve odvijalo između ruševina uzrokovanih minulim ratom. Slijedio je prigodni program, što ga je priredila s. Kristina Adžamić, u kojem je sudjelovao zbor župe „Imena Marijina“ iz Gromiljaka, pod ravnanjem s.  Marinele Zeko. Kroz riječ, sliku i pjesmu prikazan je stoljetni hod naše Družbe u Čardaku.

Po svršetku programa započelo je svečano Euharistijsko slavlje, što ge je, uz domaćeg župnika vlč. Borisa Salapića i dvadesetak svećenika, predvodio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski. Isti zbor iz Gromiljaka uzveličao je misno slavlje skladnim pjevanjem. U svojoj propovijedi uzoriti je kardinal Vinko Puljić  protumačio ulogu Žalosne Gospe i njezinu postojanost pod Isusovim križem. Istakao je važnost trenutka proslave stote obljetnice života i rada naših sestara Služavki Maloga Isusa u Čardaku i rekao da je to važan trenutak zahvale Gospodinu za stogodišnju prisutnost sestara u tom kraju kao i za sve dobro i lijepo što su one svojim radom ostvarile. „Obljetnica u sjeni križa“ geslo je ove proslave, koje nam poručuje da ne plačemo nad svojim proživljenim patnjama, bolima i mukama nego da u sjeni križa, poput Marije, Žalosne Gospe, budemo postojani, vjerujemo u pobjedu dobra i u život vječni te otkrivamo snagu i idemo dalje“. Potaknuo je nazočne vjernike, koji je bilo oko tisuću, da mole za proglašenje blaženim sluge Božjeg Josipa Stadlera. Znakovit trenutak po svetom misom bio je prinos prikaznih darova. Prikazan je: križ, zemlja s Filomene, žito i osmrtnica s. Evanđeliste Paradžik, zadnje umrle sestre u Čardaku, a napravljeni znak od cvijeća s brojem 100 i kip Gospe Žalosne prinijele su s. Ljiljana Perković i s. Rozelina Knežević, domaće kćeri iz Čardaka.  

Provincijalna glavarica s. Marina Piljić, u pozdravnom je govoru  predstavila životni hod Družbe i istakla važnije događaje koji su snažno obilježili  njezinu postojanost u samom Čardaku i Bosanskoj Posavini. Bio je to dolazak sestara 1900. godine na polje „sveta Filomena“, gdje su sestre mukotrpno radile i obrađivale zemlju. Potom je otac Utemeljitelj  1908. kupio imanje od 200 jutara, koje je poklonio svojim sestrama Služavkama Malog Isusa. Na njemu je sagradio crkvu Žalosne Gospe, po kojoj je nazvao cijelo imanje, samostan i osnovnu školu „Doloroza“. Tako su se sestre 20. rujna 1908. preselile s „Filomene“ na „Dolorozu“. Uz to što su radile kao učiteljice u školi, brinule su se za siromašne u tim krajevima, a pomagale su i sirotišta u Sarajevu. Iako su sestre u dva navrata, zbog tadašnjeg komunističkog režima i Domovinskog rata, bile primorane napustiti samostan, uvijek nošene iskrenim zanosom i svojom karizmom, nisu odustajale, te su uspjele ponovno se vraćati, graditi i djelovati te svojim radom i zalaganjem puno učiniti na socijalnom, karitativnom, prosvjetnom i duhovnom planu. Nakon Domovinskog rata, unatoč teškim stradanjima, kada su naš velebni samostan i crkva Gospe Žalosne do temelja bili srušeni, život se postupno vraćao. Tako je zajednica 1. rujna 2006. godine iznova zaživjela i započele s radom. Sagrađena je župna crkva na starim temeljima i naš samostan, manji i drugačiji od onog kojeg više nema. Zajednicu sačinjavaju tri sestre koje djeluju u župi Čardak i rade pri Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije u patronažnoj  službi za nemoćne i osamljene ljude  u modričkoj i šamačkoj općini.

S. provincijalka Marina zahvalila je uzoritom kardinalu Vinku Puljiću na predvođenju misnog slavlja i sudjelovanju u proslavi stoljetnice i istakla, da njegova prisutnost među nama za nas znači ohrabrenje i podrška. Svoju zahvalnost uputila je i svim svećenicima, sestrama, župljanima Čardaka, koji su svojom nazočnošću i molitvom uzveličali značajno slavlje.  
Iza svete mise druženje je nastavljeno kod obiteljskog stola pod šatorom sa svima sudionicima proslave. Kako je zaželjela s. provincijalka Marina: „S Božjom snagom u sebi ojačajmo životni hod kroz nadolazeće stoljeće življenja i djelovanja naše redovničke zajednice“.
s. Genoveva  Rajić