U srijedu predvečer, 10. lipnja 2026., Apostolski nuncij u BiH nadbiskup Francis Assisi Chullikatt posjetio je sestre Kapitularke sarajevske provincije Bezgrješnog začeća BD Marije Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, koje su u prijepodnevnim satima tog dana izabrale novu provincijsku upravu. Apostolski je Nuncij najprije pozdravio novoizabranu provincijsku glavaricu s. M. Kristinu Adžamić i zaželio joj plodonosne i blagoslovljene dane vodstva Sarajevske provincije. Pozdravio je zatim vrhovnu glavaricu Družbe s. M. Anđu Vranješ, kao i dosadašnju provincijsku glavaricu s. M. Ana Mariju Kesten kojoj je zahvalio na lijepoj suradnji u proteklom periodu.

Nakon pozdrava uputili su se svi zajedno u kapelicu Duhovnog Centra Kuće Navještenja u Gromiljaku gdje je misno slavlje predslavio Apostolski nuncij u BiH nadbiskup Francis Assisi Chullikatt. Na početku misnog slavlja Apostolski se Nuncij obratio novoizabranoj provincijskoj glavarici s. Kristini kazavši: „Drage sestre, prije nego nastavimo ovo euharistijsko slavlje, želim, pridružujući se bratski svima vama, izraziti svoje iskrene i srdačne čestitke sestri Kristini na povjerenju koje joj je iskazano izborom za novu provincijsku poglavaricu Sarajevske provincije Služavki Maloga Isusa.“

Dodao je zatim: „Služba koja vam je danas povjerena, sestro Kristina, prije svega je poziv na služenje po uzoru na Krista, Dobroga Pastira, koji nije došao da bude služen, nego da služi. Zato uzdižemo svoje molitve da vas Božanski Mali Isus ispuni svojim darovima, prosvijetli mudrošću Duha Svetoga i podupre svojom milošću u vršenju poslanja koje vam je povjerila Družba. Po zagovoru Blažene Djevice Marije, savršenoga uzora slušanja i poslušnosti Božjoj volji, te pod nebeskom zaštitom vašega časnoga utemeljitelja, sluge Božjega Josipa Stadlera, neka sestra Kristina svoju službu upravljanja obnaša u evanđeoskom duhu, s razboritošću, jakošću i ljubavlju, promičući sestrinsko zajedništvo, vjernost karizmi i obnovljeni misionarski polet vaše redovničke obitelji.“

Apostolski je Nuncij zatim uputio riječ dosadašnjoj provincijskoj glavarici s. M. Ana Mariji Kesten kazavši: „Njezinih šest godina služenja kao provincijalne poglavarice i služenja Crkvi bili su živo svjedočanstvo ljubavi prema Kristu i bližnjemu. Svojim je djelima, na tih, ali snažan način, pokazala kako živjeti duhovnu baštinu nadbiskupa Josip Stadler. Hvala Vam na Vašem plemenitom srcu te na Vašoj velikodušnoj i neumornoj službi Crkvi. Na osobit način upućujem posebno hvala za dvadeset i sedam godina vjerne i dragocjene službe Služavki Maloga Isusa, kao i Svetoj Stolici.“ Potom je preporučio Gospodinu cijelu Provinciju i novoizabrano provincijsko vodstvo te nastavio s misnim slavljem.

Nakon misnih čitanja uslijedila je propovijed Apostolskog Nuncija koju prenosimo u cijelosti:

Drage sestre,

čitanja koja smo upravo čuli u ovom svetom misnom slavlju vode nas u samo središte kršćanskoga života: vjernost Bogu i njegovoj svetoj volji.

U Evanđelju Isus jasno kaže da nije došao ukinuti Zakon, nego ga ispuniti. Uči nas da se istinska vjernost ne sastoji u pukom izvanjskom ili propisanom vršenju zapovijedi, nego u prihvaćanju Božje volje svim srcem i u dopuštanju da nas ona iz dana u dan oblikuje. To je vjernost koja traži pouzdanje, ustrajnost, poniznost i, nerijetko, hrabrost da se ide protiv struje.

Savršeni uzor takve vjernosti jest Blažena Djevica Marija, naša Majka i Učiteljica na putu vjere. U trenutku navještenja Marija ne razumije u potpunosti sve što Gospodin od nje traži niti što će Božja providnost donijeti njezinu životu. Ipak, ne tražeći jamstva ni objašnjenja, odgovara svojim velikodušnim „Fiatom“: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“ Od toga trenutka pa sve do podno križa njezin život postaje trajni čin prianjanja uz Božju volju, čak i onda kada se ona očituje obavijena otajstvom i patnjom.

Marija nas uči da biti vjeran ne znači imati sve odgovore, posjedovati svu potrebnu snagu ili jasno vidjeti put pred sobom. To prije svega znači uzdati se u Boga, prepustiti se njegovoj providnosti i vjerovati njegovoj ljubavi, čak i onda kada se put čini mračnim, nerazumljivim i teškim. Vjernost se rađa iz pouzdanja, a pouzdanje iz sigurnosti da Bog nikada ne napušta one koje je pozvao i izabrao te koji mu se povjeravaju otvorena i pouzdana srca.

Tom je istom vjernošću bio prožet život blaženoga Alojzija Stepinca. U godinama obilježenima ratom, nasiljem i ideološkim progonima ostao je postojan u vjeri, velikodušan u ljubavi i nepokolebljiv u zajedništvu s Crkvom. Mogao je izabrati put nagodbe, tražiti lakša ili probitačnija rješenja, ali je radije prihvatio trpljenje nego odustao od istine. S vedrinom čovjeka koji zna da pripada Bogu mogao je reći: „Moja je savjest mirna. Ako mi vi ne date pravo, dat će mi ga povijest.“ A kad se činilo da je sve izgubljeno, hrabrio je vjernike riječima koje ni danas nisu izgubile svoju duhovnu snagu: „Kad vam oduzmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu i tada ćete biti jači nego ikada.“

To su riječi koje otkrivaju vjeru sposobnu izdržati svaku kušnju, jer nije utemeljena na ljudskim sigurnostima, nego na nepokolebljivoj Božjoj vjernosti. Stepinac nas podsjeća da vjernost nije neka apstraktna ideja, nego konkretan životni izbor koji ponekad zahtijeva žrtvu, hrabrost i ustrajnost.

I sluga Božji Josip Stadler, vaš časni utemeljitelj, pruža nam svijetao primjer vjernosti Božjoj volji. Došavši u ove krajeve u nimalo lakim vremenima, posvetio je sve svoje snage evangelizaciji, odgoju i obrazovanju svećenika i posvećenih osoba, odgoju mladih te skrbi za siromašne, siročad i napuštene. Njegova se vjernost nije očitovala prvenstveno u izvanrednim djelima, nego u svakodnevnoj postojanosti služenja i neumornoj predanosti poslanju koje mu je Bog povjerio.

Rado je ponavljao: „U radu za Boga ne smije se nikada umoriti.“ Čitav je njegov život bio vođen i drugim jednostavnim, a dubokim idealom: „Sve na veću slavu Božju.“ U tim se riječima krije tajna njegove svetosti: učiniti Božju volju mjerilom svake odluke, ciljem svakoga djelovanja i izvorom svake istinske radosti.

Nije li upravo to karizma koju je ostavio i vašoj Družbi? Služiti Malom Isusu u malenima, siromašnima i potrebnima, prepoznajući u svakome od njih lice samoga Krista. Vjernost karizmi ne sastoji se samo u čuvanju primljene baštine, nego u tome da je učinimo živom, plodnom i djelotvornom u izazovima našega vremena.

Drage sestre,

živimo u kulturi koja često veliča ono što je trenutačno, ugodno, prolazno i promjenjivo. Božja riječ nas, naprotiv, poziva da ponovno otkrijemo ljepotu i snagu vjernosti: vjernosti molitvi, primljenom pozivu, preuzetim obvezama, sestrinskom zajedništvu i istini Evanđelja. To je vjernost koja ne proizlazi samo iz naših sposobnosti, nego iz sigurnosti da je sam Bog uvijek vjeran svojim obećanjima.

U tom svjetlu bolje razumijemo značenje ognja koji u prvom čitanju, na molitvu proroka Ilije, silazi s neba. Taj oganj ne očituje samo Božju moć, nego prije svega njegovu vjernost svome narodu. Bog nikada ne napušta one koji ga traže iskrena srca i koji se pouzdaju u njegovu riječ. I danas nas Gospodin poziva da odbacimo idole koji mogu zauzeti mjesto u našem srcu — oholost, samodostatnost, težnju za moći ili uspjehom — kako bismo mu se vratili iskrenom vjerom, sposobnom prepoznati da je jedino Bog Gospodar našega života.

Dok slavite ovaj provincijski kapitul, pozvane ste obnoviti upravo tu vjernost: vjernost Kristu, vjernost Crkvi, vjernost karizmi koju ste primile po sluzi Božjem Josipu Stadleru te vjernost poslanju koje Gospodin i danas povjerava vašoj Družbi. Svaka istinska obnova u Crkvi rađa se iz obnovljene vjernosti Evanđelju i iz dubljega prianjanja uz Božju volju.

Učimo stoga od Marije potpuno predanje Gospodinovoj volji; od blaženoga Alojzija Stepinca ustrajnost u vjernosti i u najtežim kušnjama; a od sluge Božjega Josipa Stadlera neumornu velikodušnost u služenju Bogu i braći. Papa Lav XIV. podsjeća nas da je sve to moguće jer živimo pod brižnim i ljubaznim pogledom Oca koji nas nikada ne napušta: „Bog se brine za nas, Bog nas sve ljubi i zlo neće pobijediti.“

S tom sigurnošću u srcu preporučimo Gospodinu novu provincijsku poglavaricu koju je izabrao vaš Kapitul te zazovimo na nju obilje darova Duha Svetoga. Molimo također milost da svatko od nas može iz dana u dan ponavljati, s Marijinim pouzdanjem, Stepinčevom postojanošću i Stadlerovim apostolskim žarom:

„Gospodine, neka se u meni ispuni tvoja volja.“

Amen.

Nakon propovijedi nastavljeno je s misnim slavlje, a nakon misnog slavlja svi su se okupili oko obiteljskog stola kojemu se pridružilo Gromiljački župnik vlč. Marko Mikić i sestre iz samostana sv. Josipa u Vitezu.

s. M. Ljilja Marinčić