VITEZ: U organizaciji časnih sestara Služavki Maloga Isusa održana je 25. veljače 2012. godine duhovna obnova u njihovu samostanu u Vitezu za samohrane majke, a mogle su sudjelovati i ostale majke, supruge i domaćice. Duhovnu obnovu je vodio vlč. Anto Dominković, župnik iz Ilijaša, na temu: Osmišljenje životne patnje. U svom teološkom predavanju iscrpno je izložio patnju kao životni hod svakog ljudskog bića na zemlji.

U svim vremenima i naraštajima patnja je neminovno izazivala pitanja koja su se postavljala i koja se do danas postavljaju, kao: Zašto patnja? Zašto si to, Bože, meni dopustio? Zašto si mi uzeo dragu osobu…? Zašto me moji ne razumiju...? Zašto...? Nije rijetkost da se mnogi u velikim patnjama povlače u sebe, žele ih riješiti sami što je nemoguće. Ipak, jedini odgovor na pitanje patnje je u prihvaćanju Isusova križa, na kojem je sam Isus progovorio čovječanstvu kroz bol, osamljenost i ljudsku odbačenost. Ne smijemo od Boga očekivati da On djeluje kad mi hoćemo, nego valja sve prepustiti Njegovoj svetoj promisli. Jer mi, ljudska bića, ne znamo što Bog znade i samo Bog može djelovati kad i kako treba. Mi se jednostavno trebamo prepustiti Njegovoj svetoj volji, naučiti šutjeti i strpljivo čekati. Jer, sve što nas ne ubije to nas ojača, naglasio je vlč. Anto.

Po svršetku predavanja otvorena je rasprava u kojoj je nekoliko sudionica iznijelo osobna svjedočanstva proživljene patnje koja je urodila Božjim blagoslovom, velikom srećom i povjerenju prema Bogu. U patnji su naučile mijenjati sebe a ne druge i upravo je to pravo osmišljenje patnje.

Nakon ispita savjesti koje je vlč. Anto priredio na temelju deset Božjih zapovijedi, sudionice obnove pristupile su sakramentu svete ispovjedi, a bila je i pobožnost križnoga puta.

U okviru programa bilo je kratko izlaganje časne sestre Ružice Ivić, koja je vrlo lijepo predstavila Družbu sestara Služavki Maloga Isusa, slugu Božjega Josipa Stadlera koji ih je utemeljio, te Društvo Prijatelja Maloga Isusa. Rekla je da su Prijatelji Maloga Isusa blisku suradnici sestara SMI i potakla je na važnost njihova djelovanja u promicanju karizme koju sestre promiču na dobro Crkve i svakog čovjeka.

Vrhunac svega bila je sveta Misa koju su svečanim pjevanjem i sviranjem uzveličali mladi iz Udruge „Milosrdno srce“. Osjetilo se divno zajedništvo i oduševljenje što se moglo vidjeti na svakom licu. Velečasni Anto je zahvalio mladima na tako lijepom sviranju i pjevanju, a svima sudionicama na zajedništvu kroz cijeli program.

Na koncu hvala vlč. Anti koji nas je divno vodio, a sestrama Služavkama Maloga Isusa na gostoljubivosti i otvorenosti. Ojačane na Izvoru dobrote i ljubavi moći ćemo ovoj korizmi dati novo osmišljenje.
(M. Š.)