MAGLAJ: Na temu Utjelovljenje s. Ružica Ivić, pročelnica za Prijatelje Malog Isusa, obradila je katehezu sa srednjoškolkama u župi Maglaj 18. veljače 2012. godine, na kojoj je sudjelovalo 16 djevojaka iz župe Maglaj i Lug Brankovića. Početak susreta započet je molitvom Radosne krunice: „Koga si Djevice po Duhu Svetom začela“.
 

Motivacija je pripremljena na primjeru neočekivanog događaja ili vijesti iz svakodnevnog života. Pitale smo se: Kako reagiramo na izvanredne vijesti? Kakve odluke donosimo nakon takvi vijesti? Život puno toga nepredviđeno stavlja pred nas, a mi se trebamo znati nositi i pravilno postupiti u svakoj situaciji.

Razmišljanje smo nastavili na primjeru iz evanđeoskog teksta (Lk 1,26-28), kojeg smo pročitali po ulogama. Usredotočili smo se na lik Marije, posebno u trenutku susreta s viješću koju joj anđeo donosi. „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ U njezin svakodnevni život dolazi nešto sasvim novo i gotovo nevjerojatno.... Kako se ona suočava s tim? Kakvi su osjećaji i misli zaokupljali njezino srce? Marija se smela i stade razmišljati. S dubokom vjerom slušala je i prosuđivala kakav bi to bio pozdrav. Najvažnije pitanje koje je okosnica našeg razmišljanja u ovom susretu bilo je: „Kako će to biti...?“ Iz ovog pitanja otkrivamo da je Marija pokazala strah, nesigurnost, neizvjesnost i zabrinutost. I ona je u svom srcu morala svladavati ljudski otpor prema nepredvidivom i nepoznatom, neplaniranom i neuobičajenom. Uza sve ovo Marija je poslušnošću vjere sigurna da „Bogu ništa nije nemoguće“ i odgovorila : „Evo službenice Gospodnje“. Ona je za nas kršćane uzor i model života, predanja i ljubavi prema Kristu. Bog nam u Mariji pokazuje da prihvaća našu ljudskost koja u naš život stavlja trajna pitanja i nejasnoće...Bog računa s našom zabrinutošću te kakav stav i odluku donosimo nakon te naše unutarnje borbe prožete nejasnoćom, traženjem i strahom. Marija nam je najbolji primjer kako u slobodi vlastitog odabira sudjelujemo u povijesti spasenja. Izričući svoj „DA“ Marija prihvaća rizik, zahtjevnost i odgovornost koja nadilazi obične ljudske situacije. Sigurno je mogla naslutiti da je ljudi neće shvatiti, da će je prezirati, odbaciti, možda osuditi na kamenovanje. Usprkos svemu izgovara: „Evo službenice Gospodnje – neka mi bude po riječi tvojoj!“. Tada se po njoj počeo ostvarivati Božji plan spasenja.

U radionici smo trebali razmišljati i formirati svoj stav o konkretnom događaju preko slijedećih pitanja:

1. Što mogu naučiti od Marije?
2. U čemu sebe prepoznajem?

Evo nekoliko konkretnih razmišljanja:

Ovdje sam bolje upoznala Mariju i u njoj sebe prepoznala i naučila kako u životu treba prihvatiti kada ti netko pokvari plan. Svaku pruženu priliku trebamo iskoristiti. Prihvaćati nove izazove i ako sve sa sobom nosi određene rizike, ali ako vjerujemo u Boga, ako slušamo Njegov glas nećemo pogriješiti. Njemu ništa nije nemoguće, uvijek će biti tu i zbog toga ne trebamo imati straha od nečeg novog i nepoznatog. On ima posebnu misiju za nas na našem životnom putu baš kao što je imao i za Mariju. Daje nam onoliko radosti ali i boli koliko možemo podnijeti. Marija nam je odličan uzor kako se treba postaviti i ponašati prema određenim problemima u životu. Odluke trebamo donositi prema vlastitoj savjesti slušajući Božji glas i savjet svojih roditelja. Shvatili smo kako na mnoge izvanredne vijesti, svatko od nas različito reagira. Ispočetka se javlja osjećaj straha, iznenađenja, zbunjenosti i nesigurnost odlučivanja . Ali po Marijinom stavu prema Bogu moguće je sve nadvladati snagom vjere i povjerenje u Boga. Jedna je djevojka iznijela svoje vlastite primjere kako je reagirala na nove izazove, koji su joj u pozitivnom smislu promijenile život te tako ostavili neizbrisiv trag.

Konkretni poticaji za djelovanje:

Marija se suočila s Božjim traženjem u svom životu i pristala izvršavati zadatak njoj namijenjen. U toj svojoj situaciji koja je i za nju bila iznenađenje i novost nije zaboravila druge. Odmah je i sama željela poći i biti blizu onima koji su je trebali, a to je bila njena rođakinja Elizabeta. Pokušajmo i mi nadići svoju situaciju i primijetiti one kojima je možda puno teže nego nama i koji na drugačiji način prihvaćaju i nose svoj križ pa im „pohitimo u susret“.

Bilo je puno toga rečeno sa obje strane, ovo je ono najvažnije kao poruka za život.

Slijedila je sv. Misa koju je predvodio vlč. Pero Iljkić, župnik iz Doboja. Prije samog blagoslova s. Ružica je predstavila Statut Društva prijatelja Maloga Isusa (DPMI) i podijelila ga onima koji su potvrdili svoje članstvo u DPMI. Bilo ih je trideset troje. Na sv. Misi čitali su i pjevali PMI predvođeni s. Marijom Filipović, katehisticom u župi Maglaj.

(R.I.)