{image:7:medium}U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine, voditeljice Povjerenstva za predškolski odgoj s. Magdalene Marić pozvane su na duhovnu obnovu, 10. prosinca 2016. godine u franjevački samostan na Kovačiće u Sarajevo, sve odgajateljice, kuharice, spremačice i svi djelatnicikatoličkih predškolskih ustanova! 

Okupilo se tridesetak sudionika, koje je na početku u ime Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine pozdravila s. Kata Karadža, ŠSF, potpredsjednica Konferencije i pozvala sve prisutne da na trenutak zastanu, kako bi prepoznali Isusov dolazak u užurbanoj svakodnevici i dočekali rođendan Isusov radosna srca.

Nastavljeno je duhovno-meditativno ozračje i razmišljanje o vremenu u kojem se nalazimo, vremenu adventa. Tome ozračju svakako je pridonio svojom iskustvenom, praktičnom i životnom meditacijom na temu: „U SUSRET ISUSU KOJI DOLAZI“ fra Damir Pavić. Budući da je teško, naporno odgajati, potrebno se duhovno obnoviti, posvijestiti si ono bitno što advent znači. U vrijeme prve kršćanske zajednice prva dva tjedna adventa su bila strogo pokornička, sastojala su se od posta i molitve i tek treća nedjelja, bila je nedjelja radosti. Da bi čovjek bio radostan treba proći fazu ozbiljnosti, pokore, obraćenja, kako bi se spremili za onaj treći Isusov dolazak, a to je onaj kada Isusu svaki dan dolazi. Pitanje: Da li sam spreman da Isus danas dođe?

Drugo, danas je mnoštvo tužnih i razočaranih kršćana, jer žive užurbani život, a ljudski život je prolazan. Život je punina i ljepota samo ako se s Bogom živi.

Treće, advent nas uči da budemo strpljivi, budni, oprezni i radosni.

Nakon predavanja slijedila je prigoda za sv. Ispovijed i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, te sv. Misa sa propovijedi – “Osvrt na Godinu milosrđa“. Fra Damir nam je ukazao na to, kako Bog uvijek daje priliku za novi početak, te da je najveći problem današnjeg čovjeka što se ničeg ne boji, pa ni Boga. Zato bi bilo dobro, kada bi više promišljali i govorili o svetom Strahu Božjem kao početku mudrosti. Fra Damir nam je na kraju poželio da budemo više milosrdni jedni prema drugima i posjedujemo milost straha Božjega.

Okrijepljeni duhovno, međusobnim zajedništvom, podjelom iskustava vratili smo se radosni u svakodnevicu.

Zahvaljujemo svima na organizaciji, a posebno braći Franjevcima na prekrasnom prostoru i gostoprimstvu.

s. M. Manda Pršlja