S. Milivoja (Nediljka) Čalo

1940.-2025.

Sestra M. Milivoja Čalo, ispraćena je na posljednji počinak u srijedu 22. siječnja 2025., na groblju u Košutama s početkom u 14 sati. Na sprovodu je bilo nazočno oko pedeset sestara Služavki Malog Isusa i oko desetak sestara drugih družbi. Nazočna je bila vrhovna glavarica Družbe, s. M. Anđa Vranješ, vrhovne savjetnice, s. M. Anemari Radan i s. M. Marina Mužinić, te provincijska glavarica, s. M. Terezija Pervan i provincijske savjetnice.

 Okupio se lijepi broj rodbine i prijatelja iz župe Košuta i Trilja. Svetu misu predslavio je don Tomislav Topčić, župnik župe Srca Isusova u Košutama, a sprovodni obred nećak pokojne s. Milivoje, don Mile Čalo, koji se biranim riječima u oprostio od svoje tete. Don Mile je zahvalio teti za njen život i što je značila za njihovu obitelj, a posebno sestrama Služavkama Malog Isusa. Zahvalio je sestrama u samostanu Srca Isusova i Marijina za svu ljubav i brigu koju su pokazale u vrijeme bolesti njegove tete. Pročitao je sažalnicu koju je poslao mons. Ante Jozić, nuncij u Armeniji i Gruziji. U koncelebraciji je bilo šesnaest svećenika. Za vrijeme svete mise pjevao je zbor iz župe u kojem su sudjelovale i sestre pod vodstvom s. M. Fanite Jukić, katehistice i sviračice u župi. Nakon misnog slavlja bilo je zajedničko druženje u prostorijama župne dvorane. U ime sestara splitske Provincije, od s. M. Milivoje Čalo oprostila se provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan, slijedećim riječima.

Dana 20. siječnja 2025. godine u ranim jutarnjim satima, s prvim zrakama sunca naša draga s. Milivoja ovozemaljski život zamijenila je s Vječnim životom, gdje nema ni tuge, ni boli ni jauka. U samostanu Srca Isusova i Marijina, okružena molitvom svojih redovničkih sestara, predala je svoju dušu, Isusu svome Zaručniku, kojemu je vjerno služila kroz 64. godine redovništva i u 85. godini života. Isus kome je cijeli život posvetila, pozvao ju je k sebi, spremnu da se u punini raduje sa svima svetima.

Naša sestra tiho je usnula u Gospodinu, okrijepljena sakramentima svete vjere. Za pokoj njene duše samostanski kapelan don Petar Dukić slavio je u zajedništvu sa sestrama svetu Misu u sestarskoj kapelici istog jutra, gdje je s. M. Milivoja svakodnevno žarko molila za potrebe Crkve,  Družbe, Provincije, svoje zajednice, svoje obitelji i svijeta.

S. M. Milivoja (Nediljka) Čalo rođena je 21. srpnja 1940. u uzornoj vjerničkoj obitelji Ilije i Ane rođ. Roguljić, župa Trilj. U Družbu je došla 1958. godine. Kao redovnička pripravnica boravila je u više zajednica: u samostanu Antunovac u Zagrebu, zatim u Cerju i u Dobroti. U novicijat ulazi 14. kolovoza 1960. godine u samostanu na Kraljevcu u Zagrebu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1961., a  doživotne 15. kolovoza 1967. godine.

 Naša sestra služila je u raznim mjestima i gradovima kako u Domovini tako i izvan Domovine. Oko 35 godina živjela je u Italiji u više zajednica. Njeno služenje isprepleteno je dobrotom i ljubavlju za Boga i čovjeka. Živjela je i  služila kod otaca Kapucina u Rijeci, zatim kod redovnika Scalabrina u Italiji u Loretu i u Crespanu dell Grappa, biskupija Padova, zatim u Grottaferrati u blizini Rima i Meratama. Povratkom u Domovinu odlazi u samostanu sv. Josipa na Šinama, pomaže kod bolesnih sestara i zadnje godine u samostan u Košutama, gdje uz molitvu pomaže u kućnim poslovima.

 S. Milivoja obnašala je razne i odgovorne službe u tim zajednicama: od krojačice, odgovorne sestre u zajednicama, do njege bolesnika i vođenju domaćinstva svećenicima i raznih kućnih poslova. Bila je i prokuratorica, zastupala je Družbu u Rimu. Uz posao u Rimu završila je i trogodišnji katehetski tečaj, koji se održavao u sklopu lateranskog sveučilišta.

 Bila je neumorna, hrabra, vrijedna, brižna sestra u svemu što je radila. Služila je radosno svome Bogu. U susretu je bila vrlo ugodna, raspoložena za komunikaciju i pametne savjete. Voljela je sestre, poštivala i voljela svećenike. Bila je ponosna na svog nećaka don Milu, za kojeg je zasigurno svakodnevno Bogu molitve uzdizala.  Sama sam doživjela sestru Milivoju kako ranije u susretima tako i u službi koju vršim, kao dragu sestru, punu vedrine, optimizma i predanosti. Lijepo i ugodno je bilo s njom razgovarati. Hvala Vam draga sestro za svaki susret.

Hvala Vam draga s. Milivoja za sve dobro koje ste učinila hodajući po ovoj zemlji, hvala Vam za svaki osmijeh i toplu riječ, za Vaše plemenito srce, kao i za svaku  molitvu, koja je samo Bogu znana. Bog Vas je obdario lijepom naravi, a Vi ste s Njime surađivala i radosno Bogu služila.  Izgarala ste za Crkvu, cijenila njene pastire i bila na pomoći. Svoju redovničku zajednicu voljela ste i za nju se svakodnevno žrtvovala, radeći i služeći gdje vas je providnost slala.

Izražavam iskrenu sućut i kršćansku blizinu u ime sestara i u osobno ime: obitelji pokojne braće: Ivana i Stjepana, obitelji pokojne sestre Anđelke Klapež te ostaloj rodbini, posebno nećaku svećeniku don Mili za njegovu tetu.

 Od srca zahvaljujem vrhovnoj glavarici naše Družbe s. Anđi Vranješ, ovdje prisutnoj zajedno sa sestrama iz vrhovne uprave koja su došle iz Zagreba ispratiti našu sestru na vječni počinak.

Hvala Vama drage moje sestre koje ste došle iz raznih zajednica, kao i sestrama iz drugih Družbi. Posebno hvala sestrama iz samostana Srca Isusova i Marijina u Košutama za svu pažnju i ljubav koju su iskazali sestri u njenoj bolesti.  

 Zahvaljujem don Tomislavu Topčiću, župniku župe Srca Isusova u Košutama na predvođenju svete Mise, don Mili Čali, nećaku sestre Milivoje na vođenju sprovodnih obreda. Zahvaljujem nazočnim svećenicima, koji su došli u lijepom broju te svojom nazočnošću okružili prezbiterij poput vijenca. Tako se nadamo da je i naša sestra već u Nebu ovjenčana vijencem pravednika rekla je s. Provincijalka.

Draga s. Milivoja, molite kod Isusa za svih nas, za dragu nam Družbu i Provinciju i za nova duhovna zvanja.

 Mali Isus, čija si vjerna i vrijedna služavka bila, neka te primi u svoj nebeski zagrljaj.  (lijepo stoji u osmrtnici koju je obitelj napisala).

 Mali Isus naša radost, za kojeg ćemo živjet i mrijet.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine, uživala radost u društvu  svetih.

S. M. Terezija Pervan