Drage sestre!
Kako se približava svetkovina Bezgrješne, tako su misli o Božiću sve zgusnutije. Božić nam je i svojevrsna orijentacija u vremenskim razdobljima. Valja nam baciti kritički pogled na mjesece unazad, a i planski pogledati godinu unaprijed. Ako hoćemo dobro vidjeti, zahtjevan je taj „pogled“. Sreća je što imamo sigurnu i vjerodostojnu orijentaciju u povijesnoj osobi Isusove Majke Marije. Očev naum objavljivanja ljudima svoga lica u vlastitom Sinu po Duhu svetomu počeo se ostvarivati upravo na sveti DAN Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije. Crkva je prepoznala uzvišenost toga događaja i prije nego je sama Marija (1858. g.) sa smiješkom kazala Bernardici: "Ja sam Bezgrješno Začeće".

U nekim krajevima svetkovinu Bezgrješnoga začeća BDM nazivaju i prvim čelom Božića. Marija je od samoga začeća od Boga pripremljena  za Božić . U svemu je posebna, drugačija, predodređena, našemu umu neshvatljiva, sveta. Sluga Božji Josip Stadler ju je nadasve štovao. Kad god je mogao birati – birao je Nju, a onda je Ona izabrala njega upravo na svoj dan. Otvorila mu je vrata vječnosti na današnji dan prije 95 godina. Kolike god naše sposobnosti bile da dokučimo ljepotu susreta našega Utemeljitelja s majkom Marijom, doživljaj ostaje samo blijeda slika. Razmišljati o ocu Utemeljitelju nije moguće bez Gospine prisutnosti u njegovu životu. Svi  događaji iz njegova života nas  snažno vežu  uz dragu Gospu. O Majci Mariji je razmišljao i meditirao gledajući je u svim situacijama tijekom njezina života. Zabilježeno je da je svaki dan molio sva tri otajstva svete krunice. Moleći rožarij, prolazio je s majkom Marijom Isusov ovozemaljski život. On nam više ne može ispričati kako mu se objavljivala milost vjere i kako je spoznavao ljepotu silaska Boga u ljudsku stvarnost, u zbilju obiteljskoga života. No, vjerujem da svaka od nas s Utemeljiteljem uspostavlja vezu čitajući s istinskim zanimanjem i pozornošću njegova pisma i poruke. Njegove poruke, bodrenja, savjeti, usmjerenja su istinsko duhovno blago, bogata riznica, koja ne može nikada izgubiti na vrijednosti, niti na važnosti za kršćanski život vjernika, a ponaosob život sestre Služavke Maloga Isusa. Tumačeći svećenicima i vjernicima krunicu, 1883. godine kaže: „Krunica je doista najkrasnija molitva! Ona obuhvaća sve što je kršćaninu vjerovati, ufati i ljubiti. Ona u sebi sadrži najglavnije istine naše svete vjere: ona je prikladna za svako doba, za stare i mlade, za sve osobe učene i neuke, za zdrave i bolesne; ona je najbolji molitvenik bez molitvene knjižice, i za one koji ne znaju, i za one koji znaju čitati, ona nam predočuje Spasitelja i djelo otkupljenja, ona nas sjeća Marije i svega što je učinila za naš spas.(…) Uz Mariju je ugodno razmišljati jer nam to dariva miomiris raznih kreposti i pobožnosti.“ Nadalje kaže kako molitva krunice proizvodi miomiris kao ruža, te da s pravom tu molitvu zovem rožarij. A kad ovu pobožnost nazivamo krunicom, time kažemo da je ova molitva kao kruna svih molitava. Sve ovo svjedoči o velikoj Utemeljiteljevoj ljubavi prema majci Mariji. A što nam je drugo, drage sestre, naš otac Utemeljitelj ostavio ako ne svoju ljubav. Utemeljiteljeva ljubav prema Imakolati, prema Božiću i prema siromasima  je njegova duhovna baština. Nitko nam je ne može oduzeti. Ona ne može umrijeti. Ona je pokretačka i stvaralačka snaga svake od nas. Kako smo samo sretne i sigurne uz Utemeljiteljeve ljubavi!

Dan naše provincije, kao i sve događaje i susrete u protekloj godini, sve uspjehe i neuspjehe gledam kroz zavjesu Utemeljiteljevih ljubavi. Upravo kroz tu zavjesu gledam i našu Godinu vjere.

Istakla bih ovdje misijsko sjeme koje je pustilo klicu u našim sestrama Liberiji i Ani. One žele poći, ponijeti Božić onkraj sigurnosti i udobnosti. Dobile su dozvolu, blagoslov i križ. Na svakoj od nas je da ljubavlju i žrtvom njeguje nježnu klicu misijskoga života naše zajednice na Haitiju. Svaka od vas je po mjeri svojih mogućnosti dala potporu da naše sestre u Voćinu imaju topli dom. Samostan je sagrađen opekama ljubavi, blagoslovljen je  i živi sa svetim Rafaelom. Iz naših zajednica se svakodnevno uzdizala molitva Crkve. Hranile smo se Euharistijom i omogućavale klanjanje Isusu u njegovu domu. Tješile smo, odgajale i hranile djecu kojima je uskraćena roditeljska skrb. Njegovale smo bolesnike i svojom posvećenom prisutnošću olakšavale vrijeme prijelaza ovozemaljskoga praga u času smrti. Hrabrile smo djecu, mlade i roditelje sigurnošću spasenja u Isusu Kristu. Kroz trpljenje boli svjedočimo moć duhovne snage. Uzgajale smo hranjivo i ukrasno bilje kako bi život na zemlji trajao. Svjedočile smo ljepotu posvećenoga sestrinstva u našim zajednicama, i milosrđe prema siromašnima. Propustile smo koji put učiniti dobro, možda zato što ga nismo prepoznale, ili možda zato što se nismo odvažile izaći iz svoje sigurnosti.

Kako god bilo, kako god nazivali godine, vrijeme nam, drage sestre, biva darovano da ga iskoristimo za dobro i ono prolazi u nepovrat. Do nas  su dopirale vijesti o otvaranju Godine vjere, o programima, a sada i o zatvaranju toga milosnoga razdoblja. Što se dogodilo u našem životnom prostoru između ova dva nadnevka? Godina vjere u mome srcu i u mojoj zajednici. To bi mogla biti tema referata ili meditacije svake od nas. Crkva je željela usmjeriti naš pogled na osobnu vjeru kao iskustvo životne svijetlosti i dara. . Da vjeru vidimo, čujemo,osjetimo. Do svake od nas je doprlo onoliko svjetla i vjetra dara vjere koliko smo imale milosti primiti. „Vrata vjere“ su nam stalno otvorena.  Možemo slobodno ući same ili s drugima. Vjerujem da smo se doživjele i u ulozi, sa zadatkom, kao prenositeljice vjere, osobito onog iskustvenoga svjedočanstva. Svakodnevno izgovaramo Vjerovanje u kojemu su sadržane svete istine naše vjere. Tijekom protekle godine sam svaki put ovu molitvu doživjela kao svojevrsnu prisegu ili priznanje DARA vjere u mome životu kao svijetla koje osvjetljava svaku situaciju. Možda bismo, drage sestre, mogle, svaka osobno, zapakirati svoj paketić vjere i prinijeti ga Isusu na dar za rođendan, za Božić.

Želja mi je, drage sestre, da nas dijete Isus, kad mu prinesemo svoj skromni dar – paketić vjere – pogleda i obdari nas RADOŠĆU VJERE za novo vrijeme, za novu godinu. Neka njegov pogled u naša srca unese toplinu, milinu, blagost, svjetlo, sve što u Njemu ima izvor. Prenesite moju želju  i čestitku svima s kojima surađujete i koje volite.

Neka nam svima  na dobro dođe sveto porođenje Isusovo i neka živi Mali Isus uvijek u našim srcima!

Vaša po Bezgrešnoj majci Mariji i njezinu sinu djetetu Isusu

U Sarajevu na Bezgrešno 2013.

sestra M. Admirata Lučić
provincijska glavarica