Drage sestre!

Kako se liturgijska godina primiče kraju, osjetimo vrijeme za  molitvu devetnice u čast Bezgrešnoj Majci, našoj zaštitnici, zagovornici i  posrednici kod Kralja naših duša - Djeteta Isusa. 

Tanka nit veže završetak i početak liturgijske godine koju možemo vidjeti i kao  krug  oslikan kronološkim događajima Isusova života i života Crkve. Ovo je vrijeme pogodno da se okrenemo unazad,  da vrednujemo i da saberemo učinjene  korake. 

Milosti su nemjerljive. One ispunjaju srce snagom, vjere, radosti i sreće. Tu su,  unatoč svega. Ipak  evo pokušaja kratkog popisa milosti koje smo doživjele:

• Naše sestre su se uključile u misiju  odgoja djece  u Centru blaženi Alojzije Stepinac u Haiti.
• Slavile smo naš XIV.  provincijski kapitul o temi: Živjeti Evanđelje pod zastavom Srca Isusova.
• Doživjele smo strahote poplave, zajedno sa stanovnicima Doboja i Maglaja. Žrtve sestara su bile jake, a materijalne štete smo mjesecima svladavale. Posljedice su još vidljive. 
• Slavile smo troje duhovne vježbe u koje su se uključile skoro sve sestre.
• Spomenule smo se posvete Družbe Presvetom Srcu Isusovu, te istu snažno obnovile na Utemeljiteljevu grobu. Cijelu godinu i sve događaje smo živjele u znaku Presvetog Srca Isusova.
• Slavile smo svete zavjete naših sestara: obljetnice, obnove i prve svete zavjete. 
• Jedna trećina sestara je prošla put poslušnosti u premještaju iz jedne zajednicu u drugu. 
• Doživjele smo otvaranje nove zajednice u biskupiji Željezno. 
• Doživjele smo ljepotu pripreme za Godinu posvećenoga života u četiri regionalne duhovne obnove  svih naših zajednica. 
• Pripremile smo prostor u potkrovlju Samostana sveti Josip u Vitezu i premjestile vrtić i sve što je vezano uz naš projekt Obiteljskog centra sveti Rafael.
• U istom samostanu smo pripremile prostor za potrebe naših starijih i bolesnih sestara i preselile ih. 
• Doživjele smo korisne susrete naših povjerenstava za sva područja života provincijske zajednice.
• Uključile smo se i obogatile zajedništvom sa drugim redovničkim družbama i redovima na Redovničkom danu u Mostaru i Zagrebu, seminarima za odgojiteljice i zdravstvene djelatnice, snimanje spota Hvala redovnika u prigodi Godine posvećenoga života, te divna hodočašća sa vjernicima , osobito u svetišta Majke Marije.
• Dale smo doprinos u održavanju dva projekta naše provincije i sudjelovale u Humanitarnom koncertu i prodajnoj izložbi za našu djecu u Egiptu, te Misijskoj izložbi za djecu naše misije u Haiti. 
• Doživjele smo ljepotu i snagu kršćanske  blizine naših sestara iz drugih provincija, te drugih redovničkih zajednica u našim potrebama, kao što su misijske izložbe u organizaciji sestara u Zagrebu i Splitu, te potpora u saniranju šteta od poplava na našim samostanima.
• Ispratile smo na vječni počinak našu sestru Franku Čalić, prečasnog Miju Perića i dragu braću i sestre iz obitelji sestara.

Ovo su, drage sestre, samo neki koraci, samo neke etape, na putu služenja Djetetu Isusu u malenima, najmanjima, nemoćnima kroz proteklu godinu. Zajednički prijeđeni put  možemo svesti na jednu rečenicu, dati jedan nazivnik: Imale smo milost da na razne načine uprisutnimo Spasitelja u svakodnevnicu ljudi kojima  nas je Providnost poslala. 

To otajstveno uprisutnjenje vidim svaki puta kada smo same molile, ili se okupljale na molitvu za potrebe i za spasenje duša onih kojima smo poslane, kada smo ih nahranile, pomilovale, obrisale suzu, poučile, očistile, uredile, ukrasile, kada smo u zajednici dale najbolji dio od sebe. Kad smo dale  ono što je u nama - u našim srcima,  lijepo, kao što su  to naše sposobnosti i profesionalna umijeća, nježnost, dobrota, sklad, mir, pjesma. 

Vrijeme je i da pogledamo u one trenutke kada nam se dogodilo da smo od sebe dale i lošiju stranu, kad smo ružno pogledale jedna drugu, kad nismo tražile riječ isprike, kad smo nešto loše kazale ili prepričale nešto što sestru ili neku drugu osobu ne bi obradovalo. Kad smo propustile učiniti žrtvu, kad nismo prikazale Svemogućem trpljenja braće i sestara, kad smo propustile prignuti se onome kome je naš osmijeh i ruka pomoćnica potrebna kako bi kakvoća života bila dostojanstvenija. Možda  je to bila sestra s kojom smo poslane na put svjedočanstva ljubavi i sestrinstva na vrhunaravnoj razini, a nismo to prepoznale, nismo iskoristile kao pogodan trenutak za osobni doprinos žrtve ili samozataje kako bi Božja ljubav bila vidljiva u plodovima Duha koje svi volimo osjetiti i udisati u životnom prostoru naših zajednica. Molimo da nas Milosrdno lice našega Spasitelja  na Križu opravda i uništi naše propuste i grijehe. 

A sada  se valja okrenuti, valja pogledati unaprijed. Odmah ćemo vidjeti  svetoga Oca, kao proroka našega vremena, kako  nam dariva Godinu posvećenog života sa programima  za život. Opisao ih je u  za sada dva dokumenta, u dva naloga: RADUJTE SE i ISPITUJTE. Prava je milost to što se sa ovom godinom podudara i 125. obljetnica života i djelovanja naše Družbe. Krasni  su i sveobuhvatni ciljevi prema kojima smo već krenule, svaka osobno,  i kao zajednica sestara. Molimo za otvorenost srca, za otvorenost očiju duše da osjetimo ljepotu rijeke milosti koja nam dotječe. 

U ovim mislima, drage sestre, i u zahvalnosti dragom Bogu i Bezgrešnoj Majci Mariji za svako dobro djelo koje je u svojoj Crkvi izveo po našim skromnim životima, želim svakoj od srca radosnu svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, te po njoj blagoslovljen i radostan  Dan naše Provincije, koji je i sveti dan Utemeljiteljeva preminuća. On, sluga Božji Josip Stadler, neka nas zagovara kod dobrog Oca. U duhovnom zajedništvu primite tople sestrinske pozdrave od sestara iz uprave Provincije:

sestre Anđe Vranješ, 
sestre Genoveve Rajić, 
sestre Ljilje Marinčić i 
sestre Kristine Adžamić
 

vaša po Djetetu Isusu i Bezgrešnoj majci Mariji
sestra M. Admirata Lučić, provincijska glavarica

Na prvu nedjelju Došašća , 30. studenog 2014.