s. M. Anuncijata (Julijana) Martinko

Rođena 5. veljače 1878. u Pregradi – Hrvatsko Zagorje, od kršćanksih i dobro situiranih roditelja, oca Franje i majke Barbare rođ. Hriberski.  Primljena je u Družbu 15. lipnja 1900. godine, te iste godine, 7. listopada biva pripuštena u kandidaturu, stupila je u novicijat 6. siječnja 1901. Položila je privremene redovničke zavjete 6. siječnja 1902.,  a doživotne 6. siječnja 1908. godine.

           U ranoj dobi izgubila je majku, te je briga oko nje i njezine sestre Marije pala na dobrog oca. Nakon šest godina od majčine smrti umre im i otac. Djeca su bila strašno pogođena.  Poslije očeve smrti Julija je otišla nekoj dobroj gospođom u Trst, čija ju je obitelj lijepo prihvatila i volila. Mlađa sestra Marija došla je također u Trst, a bila je  bila smještena u zavodu sv. Josipa. Kako je s. Anuncijata iz Trsta došla u Sarajevo, sama je ispripovjedala: „Milost Božja, čudni su putovi Božji.“ Djevojka kuharica u toj kući gdje je Julija bila, davala joj hranu za jednog siromaha. Taj isti siromah promatrao je mladu djevojku dobrog i skromnog vladanja i zapitao je, da li bi išla u samostan kojeg bi joj preporučila jedna njemu poznata gospođa. Julija sva sretna odmah pristade, stupi u vezu s tom gospođom, koja joj dade adresu našeg Utemeljitelja. Julija sada već odrasla djevojka, pisala je sama Utemeljitelju koji primi u samostan nju i njezinu mlađu sestru. Na sveta Tri Kralja 1901. bile su obje obučene. Julija je dobila ime Anuncijata, a Marija Adolorata.

           Družba još onda nije imala Pravila, te je okretna, sposobna i pobožna sestra Anuncijata još kao novakinja bila određena u Zavodu „Egipat“ u Sarajevu za predstojnicu. Poglavari, posebno blagopokojni otac Utemeljitelj, gledao je u njoj sestru po Srcu Isusovu, te je u nju imao veliko povjerenje. Poslije je bila određena, zajedno sa s. Bernardinom, u Perast u Boki Kotorskoj, zatim u Sarajevo „Betlehem“ gdje je imenovana savjetnicom u Generalom vijeću. Kad je otac Utemeljitelj kupio polje u Han Kumpaniji u Vitezu godine 1907. godine, poslao je s. Anuncijatu za prvu predstojnicu zajednici. Poslije je još bila premještena u Metković, pa na Mladice, te na „Dolorozu“ u Čardaku, onda u Sarajevo u Kovačiće,  a pod starost u Svetice, gdje nije bila godinu dana. Nekih 23 godine bila je predstojnica.  Umrla je 20. ožujka 1957. u Samoboru tamo je pokopana.

  Sestre SMI uzori svetosti - Sve