U subotu, 5. listopada 90 redovnica iz različitih redova pod vodstvom fra Petra Lubine uputile su se iz Splita u posjet benediktinskom samostanu Sv. Kuzme i Damjana, koji se nalazi na brdu Ćokovac (otok Pašman). S malenoga brda jasno se može vidjeti nekolicina malenih otočića koji poput biserja krase Pašmanski kanal, koji odvaja otok Pašman od Zadra i Biograda. Njegov naziv ″Ćokovac″ potječe od riječi ″ćok″ što je naziv u lokalnom dijalektu za pticu kos.

Tamo su nas dočekali, baš poput malenih, crnih ptica, vrijedna, vesela i ponizna, naša braća benediktinci. Odišući nekim mirom i postojanošću ostavili su dojam ljudi koji ljube samoću, ruku uzdignutih k nebu. Uistinu, sve na tom brdašcu odisalo je poniznošću i mirom. Pa tako i njihova skromna samostanska crkvica koja skriva gotičko slikano raspelo, nepoznatog majstora iz 15.st. Ne smijemo zaboraviti da je Ćokovac kroz nekoliko stoljeća bio centar glagoljaštva i rasadište narodne pismenosti i kulture. Osim toga, na Ćokovcu se nalazi najbrojnija zbirka natpisa urezanih u kamen hrvatskom glagoljicom.

Nedaleko od Ćokovca nalazi se franjevački samostan sv. Duje, kojeg su redovnice također posjetile. Najljepši je to ukras onoga kraja koji se ističe svojim umjetničkim blagom i arhitekturom. Prema tradiciji utemeljio ga je brat Florian, subrat sv. o. Franje iz Asiza. Upoznavajući živote benediktinaca i franjevaca, uski put kojim su krenuli, naslutili smo da i mi, kao putnici, nikada ne smijemo zaboraviti svoj cilj. Mi, čije je ime zapisano u zvijezdama, čije je ime zapisano u Božjem dlanu.

Hvala braći što su nas podsjetila da samo oni koji idu uskim putem idu u vjeri i srca im se šire. Pozvani da ne skrećemo s puta, da se ne zaustavljamo na zelenim livadama, već hrabro koračamo k cilju, molimo Boga da nas posveti. Kada nam je srce umorno i prazno od puta, kada ne znamo što bi s njim, darujmo ga Isusu, on će ga znati napuniti.

Ne bojmo se moliti za posvećenje, mi, čije je ime zapisano u zvijezdama!

Jelena Gligora, kandidatica