Ispraćaj s. M. Marceline (Mare) Lovrić
Danas 22. svibnja u 15 sati na splitskom gradskom groblju Lovrinac oprostili smo se od naše susestre s. M. Marceline Lovrić, koja je premimula u 81. godini, na svoj rođendan 20. svibnja.
Poštivajući epidemiološke mjere sestre iz bližih zajednica u zajedništvu s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan i članicama provincijske uprave, došle su na ispraćaj. Nismo bile brojne kako obično u ovakvim situacijama budemo, ipak svaka zajednica iz Grada i okolice imala je svoje predstavnike. Iz Zagreba došle su vrhovna glavarica s. M. Marija Banić i vrhovna savjetnica i ekonoma s. M. Vedrana Krstičević. Svojom nazočnošću odale su počast s. M. Marcelini i njenom redovničkom predanju i svjedočenju. Njezina bliža rodbina, nećaci i nećakinje iz Splita i Zagreba ispratile su svoju Tetu sa suznim očima, čime su posvjedočili svoju ljubav, poštovanje i povezanost s njome. S. M. Marcelina jedna je od triju sestara koje su svoje redovništvo i posvećenost Bogu ostvarile u našoj Družbi i našoj Provinciji; s. M. Otilija, s. M. Laura i s. M. Marcelina. Iz ove brojne obitelji, jedna nećakinja također je Služavka Malog Isusa, s. M. Merica Lovrić. Sprovodni obred vodio je don Ranko Vidović, župnik župe Gospe od Otoka u Solinu, uz asistenciju don Pave Banića, don Ante Mateljana i don Ante Matešana. Molitvom krunice i završnom pjesmom Kraljice neba, otpratili smo njen lijes u zajedničku grobnicu sestara.
Sv. Misa zadušnica bila je u crkvi Gospe od Otoka u Solinu,nakon pokopa, a pridružile su nam se i još neke sestre, koje zbog trenutne situacije nisu došle na Groblje. Pred početak sv. Mise, provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan u kratkim crtama pročitala je životopis s. M. Marceline, izrazila sućut rodbini, zahvalnost vrhovnoj glavarici s. M. Mariji i vrhovnoj savjetnici s. M. Vedrani kao i svećenicima za prisutnost i ispraćaj. Sv. Misu predslavio je don Ranko Vidović, župnik ove župe, zajedno sa spomenutim svećenicima. Homiliju u kojoj je govorio o redovničkom svjedočenju s. M. Marceline započeo je riječima da je počašćen što je vodio sprovodni obred i sv. misu za jednu redovnicu. Kako kaže nije ju prije poznavao, ali prvi susret bio je dovoljan da doživi koliko poštovanje i ljubav s. M. Marcelina ima prema svećenicima. Emotivno je govorio o njezinim krijepostima, kojima je kao svećenik svjedočio, posebno poniznosti i malenosti. Dodao je jednu rečenicu, kako kažu da u raju ima svih grijeha osim oholosti, a u paklu svih krijeposti, osim poniznosti. Homiliju je završio riječima: Želio bih da za svakoga od nas na kraju života može se reći da je svjedočio za Krista kao časna sestra Marcelina. Don Ante Matešan, župnik župe Solinskih Mučenika u Solinu izrazio je zahvalnost s. M. Marcelini, jer je dolaskom u tu župu, koja je osnovana 1989. g. doživio jednu njezinu ljudsku gestu. Kad je bio operiran i teško bolestan, premda ga nije poznavala poručila mu je da kod njih u samostanu ima sobu za njega i sve što mu bude potrebno, te da će se sestre brinuti o njemu. To ga je ohrabrilo u njegovom svećeničkom radu i dalo snagu da uz Božju pomoć može živjeti svoje svećeništvo i raditi za spas ljudi, donoseći Krista u njihov život.
Neka nam s. M. Marcelina izmoli svjedočenje za Isusa, onako kako je ona svjedočila.
s. M. L. B.