Svečanim Euharistijskim slavljem u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, u drugu nedjelju došašća 8. prosinca 2024., sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije obilježile su 106. obljetnicu smrti sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa te su proslavile svoju nebesku zaštitnicu i patron svoje provincije. Tom su prigodom posebno molile za proglašenje blaženim i svetim svoga utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, koji je blago preminuo u Gospodinu toga dana prije 106 godine odnosno 8. prosinca 1918. Njegovi smrtni ostaci položeni su u dnu katedrale gdje Stadlerove duhovne kćeri redovito stavljaju cvijeće i pale svijeće te mole na kraju svake Svete mise za njegovu beatifikaciju, a često im se pridruže svećenici, bogoslovi i drugi vjernici.

Uz sudjelovanje sestara Služavki Malog Isusa iz zajednica u Sarajevu, Gromiljaku, Vitezu, Čardaku, Doboju i Mostaru pod vodstvom provincijske glavarice s. M. Ane Marije Kesten, Misno slavlje prevodio je postulator kauze za proglašenje blaženim Josipa Stadlera i prepošt Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. Pavo Jurišić uz koncelebraciju četvorice svećenika. Sudjelovale su i sestre drugih kongregacija među kojima provincijalna poglavarica sestra Milosrdnica sarajevske provincije Majke Divne s. M. Vinka Bilješko i zamjenica provincijske predstojnice Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina s. M. Mira Bliznac te drugi vjernici.

Liturgijsko pjevanje skladno je animirao Katedralni mješoviti zbor “Josip Stadler” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Sestre Služavke Maloga Isusa čitale su misna čitanja i molitvu vjernika.

Uvodeći u Svetu misu mons. Jurišić je pojasnio da Crkva toga dana slavi drugu nedjelju Došašća te da se liturgijska proslava svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije prebacuje na sljedeći dan, 9. prosinca. Čestitao je sestrama Služavkama Maloga Isusa patron provincije te poželio da evanđeoski žive i djeluju u skladu sa svojom karizmom i smjernicama svoga utemeljitelja Stadlera.

Na početku prigodne propovijedi kazao je da je u drugu nedjelju došašća na adventskim vijencima upaljena druga svijeća. „Idemo u susret Gospodinu. Želimo da Bog dođe ne samo na naše ulice, u naše domove, nego i u naš život. Zato nam je potrebna obnova. Ono što nas sputava na putu obnove i vraćanju radosti jest grijeh i neznanje. Jedan vid neznanja jest i zatvaranje, žalost. Prorok Baruh govori o odbacivanju žalobničke haljine. Valja je jednom skinuti, jer nas priječi da upoznamo utjehu pravoga života.  Poznata nam je slika žalobničke haljine. Mnoge žene u našem narodu nose crninu, neke čak i do kraja života. Time šalju poruku da je sa smrću njihove drage osobe umrla i njihova radost. Njihov se život dalje vrti oko uspomena iz prošlosti, vremena kada su njihovi bili na životu s njima. Tako se podsjećaju na ono što su imali i što su zauvijek izgubili. Tako im se stalno vraća osjećaj tuge i nesreće.

Ima životnih prigoda kada i najhrabriji pomalo gube nadu, kada samo oni koje smatramo ludima misle da će sve dobro završiti“, kazao je mons. Jurišić te dodao da je tako i u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa, kada je 8. prosinca 1918. sluga Božji Josip Stadler pošao s ovoga svijeta u kuću Očevu, nastala žalost i zavladala određena dezorijentiranost.

Propovjednik je potom podsjetio da je tadašnja sestra glavarica Družbe sestara SMI s. Krescencija napisala, između ostalog, sljedeće: „Čim je naš Utemeljitelj zaklopio oči počele su se sestre, što uplivom izvana, što iz drugih razloga, plašiti i govoriti što će sada, kada je on umro, biti od naše Družbe … Zaboravile su, što im je on govorio onom prigodom kada je na blagdan sv. Ane 1906. dijelio svetu regulu. Rekao je: ako umre nadbiskup, ne umire dragi Bog. Zaboravile su kako nas je ozbiljno korio zbog takvih riječi i bojazni. Nisu bile utvrđene u pouzdanju u Božansku Providnost, pa su se plašile, jer je svijet govorio: Sada su gotove, nema se za njih tko skrbiti. No to je moglo uznemiriti samo slabe duhove, jer su mogle za stalno držati, da je onaj, koji je tijelom mrtav, sada još moćniji kao zagovornik i zaštitnik naše Družbe i da nam može još više pomoći…“, podsjetio je mons. Jurišić te istaknuo kako „Božja Riječ traži da skinemo tu žalobničku odjeću koja u nama izaziva žalost i čini nas nesretnima, i da se okrenemo razmišljati o onome što ćemo dobiti a ne onome što smo izgubili“.

„Tada ćemo shvatiti da nas čeka puno veći dobitak, i da je gubitak zanemariv u odnosu na dobitak. Bog dolazi u pustinju i pustoš našega života i donosi nam poruku nade. Grijeh i neznanje su zapreka radosti i dolasku Božjem u naš život. Grijeh i neznanje su suradnici u gradnji zapreka dolasku Božjem u naš život. Grijeh sputava čovjeka i prijeti njegovu napretku…Potrebno nam je da se borimo protiv grijeha, da ga otklonimo i zaodjenemo se u ruho pravednosti i svetosti. Potrebna nam je stalna obnova. To nije lako, ali je na kraju uvijek okrunjena radošću. Zato nam nekako dobro dođe poruka Ivana iz pustinje. On traži obraćenje od svojih slušatelja, traži obnovu. Ne radi se nekoj izvanjskoj obnovi, zemlje, gradova ili vlastite kuće… Ivan poziva na unutarnju obnovu svakoga pojedinca. To je način da pripravimo put Gospodinu, da mu se poravnaju staze kako bismo doživjeli radost i očekivano Božje spasenje“, kazao je postulator Pavo te istaknuo da ih Božja riječ potiče na uspostavu ispravnog odnosa s Bogom. „O našem angažmanu ovisi hoće li nam se dogoditi ponuđena i pružena radost susreta s Bogom. Ako je ne doživljavamo u sebi to je samo zato jer smo orijentirani na ruševine svoga života, a zanemarujemo i propuštamo poziv na gradnju. Neka nam Blažena Djevica Marija Bezgrješna pokaže put i svojim zagovorom pomogne da uvijek iznalazimo put povratka Ocu nebeskom i njegovoj ljubavi“, zaključio je mons. Jurišić na kraju svoje propovijedi.

Na kraju Euharistijskog slavlja mons. Jurišić i svećenici te sve sestre Služavke Malog Isusa okružili su grob sluge Božjega Josipa Stadlera te zajedno sa svima prisutnima molili za proglašenje blaženim prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Nakon blagoslova sestre su zapjevale pjesmu posvećenu svojoj Družbi i svome utemeljitelju Stadleru.

Sestre su se potom zajedno s uzvanicima okupile u svome provincijskom sjedištu u samostanu „Egipat“ na Bjelavama gdje su im dobrodošlicu poželjele provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten i samostanska predstojnica s. M. Kristina Adžamić sa susestrama. Uslijedio je zajednički objed u sestarskoj blagovaonici koji je protekao u obiteljskom ozračju, uz ugodan razgovor i pjesmu.

Zatim je započeo poslijepodnevni program u spomen-sobi nadbiskupa Josipa Stadlera povodom 106. obljetnice  njegove smrti, 125. obljetnice osnutka Stadlerovih kuća za djecu „Betlehem“ i „Egipat“, s tim da je upravo na današnji dan prije 95. godina blagoslovljen samostan „Egipat“, što je velik broj sestara ispunilo snažnim emocijama i velikom zahvalnošću. Nakon pjesme i pozdrava provincijske glavarice s. M. Ana Marije Kesten uslijedilo je predavanje koje je održala dr. sci. povijesti umjetnosti Mirha Šabanović, stručna savjetnica za zaštitu spomeničkog naslijeđa Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajeva. Tom je prilikom, dr. Šabanović detaljno valorizirala predmete iz zbirki spomen-sobe, te sestre upoznala s njihovom kulturnom, povijesnom, dokumentarnom i umjetničkom vrijednošću, kao i specifičnostima pojedinih eksponata.

Predavanje je započela s riječima kardinala Steinhubera kojima je opisao osobnost dr. Josipa Stadlera kao osobu koju krasi rijetka toplina duše i ustrajna težnja za savršenošću, djetinje i ponizno srce koje je na vlastitoj koži iskušalo jad i samoću i koje je od početka bilo predodređeno za put osjećanja boli i patnje drugoga, potrebom za darežljivosti naspram siromaha i ozlojeđenog, a koje su imale za cilj pokazati kroz odabrane predmete koliko je njegova poniznost i suosjećanje oblikovalo konture njegove duše i utrlo neizbrisiv trag u predmete koje je posjedovao i svakodnevno koristio.

Istaknuto je da spomen-soba obuhvaća tri zbirke: pisanu građu (molitvenici, evanđelja, djela apostolska, autorska djela dr. Josipa Stadlera, pisma, čestitke, zapisi, razglednice, popis djece primljene u orfantorij “Egipat” i dr.), predmete za svakodnevnu upotrebu izrađene od različitih materijala (ciliciji, kaleži, stolni križ, križ na ljubičastoj vrpci, džepni satovi, naočale sa futrolom, četke za odjeću, šoljice za kavu, fotoalbum i dr.), te tekstilnu građu (odjevni predmeti, ceremonijalne odore, salvete za ručak i drugi tekstilni predmeti). Za ovu priliku odabrani su eksponati koji najsnažnije odražavaju lik i karakter nadbiskupa Stadlera – njegovu težnju ka ljudskoj savršenosti, skromnosti, skrušenosti i jednostavnosti. Poseban naglasak stavljen je na predmete koje je svakodnevno koristio, čime su prisutne sestre imale priliku osjetiti bliskost s njegovim životom i duhovnim nasljeđem.

Predavanje i razgovor o spomen-sobi započelo je sa predmetima koji su korišteni na prvoj svečanoj misi posebno izrađeni za tu priliku 1881/2. godine, čestitkama povodom utemeljenja od strane Trebinjske Biskupije, čestitki povodom 25 jubileja u čijoj izradi su sudjelovali učenici i sestre 1893. godine, kao i uspomenama na prvu svetu misu iz 1868. godine. Ukazana je važnost na pojedine predmete zbirke i sa aspekta dokumentarne vrijednosti (posebna izdanja Bosanske Pošte, štamparija Vogler i drugovi, Thiera i Voglera, naklade Kaptola Vrhbosanskog u Sarajevu i dr.) i arhivske vrijednosti (projektna dokumentacija o radovima adaptacije arhitekte Josipa pl. Vancaša iz 1897. godine, zajedno sa zapisima o kupovini zemljišta iz iste godine). Predavanje je završeno osvrtom na odjevne i upotrebne predmete, naročito one nabavljene u Sarajevu, čija estetska, povijesna i kulturna vrijednost dodatno doprinosi razumijevanju Stadlerovog života i djelovanja.

Nakon iscrpnog predavanja sestre su ostale razgledajući i dotičući osobne predmete svoga Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera zahvaljujući Bogu za nadbiskupa Stadlera i za se što je u njemu po njemu izveo u Crkvi i Družbi sestara Služavki Maloga Isusa. (kta/smi)