Proslava 183. rođendana sluge Božjega nadbiskupa Stadlera u Rimu
Nedelja, 25. 1. 2026. U subotu, 24. siječnja 2026. godine, zajednica sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske Provincije u Rimu zajedno s časnom Majkom s. M. Anđom Vranješ, s osobitom radošću i zahvalnošću Bogu proslavila je 183. rođendan svoga Utemeljitelja euharistijskim slavljem u podzemnoj kapelici bazilike Santa Maria Maggiore. U toj kapelici, koja čuva relikviju Isusovih jaslica, na istome je oltaru prije 158 godina mladomisnik Stadler slavio svoju mladu misu sekundiciju.
Svetu Misu u 07.15 sati slavio je vlč. Marko Škraba, vicerektor Hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu i svećenik Vrhbosanske nadbiskupije koji je izrazio svoju radost i zahvalnost, najprije Bogu, a onda i sestrama što na ovim svetim izvorima zajedničkog im zvanja danas mogu zajedno Boga slaviti. U svojoj homiliji vlč. Škraba je uputio tople i poticajne riječi koje prenosimo u cijelosti:
“Drage sestre. Danas slavimo ovu svetu misu na jednom od najznačajnijih mjesta Crkve – u bazilici Marije Velike, na poseban način ovdje, uz relikvije Isusovih jaslica. Na mjestu koje ne govori o moći, nego o malenosti. Ne o uzvišenosti, nego o poniznosti. Ne o buci, nego o tišini u kojoj Bog dolazi. Ova bazilika nije samo mjesto jaslica, nego i mjesto naše povijesti i vjernosti. Ovdje je svoju mladu misu slavio sluga Božji Josip Stadler, naš prvi nadbiskup i utemeljitelj vaše zajednice sestara Služavki Maloga Isusa. Ovdje je svoju mladu misu slavio i blaženi Alojzije Stepinac. Dvojica pastira, dva srca Crkve u hrvatskom narodu, započeli su svoje svećeništvo upravo ovdje – pred Malim Isusom, u Marijinoj bazilici. Nisu birali mjesto moći, nego mjesto poniznosti. Nisu krenuli od trona, nego od jaslica. Vjerujemo da je sluga Božji Josip Stadler upravo odavde ponio nadahnuće da Crkvu gradi služenjem malenima. I vjerujemo da je blaženi Alojzije Stepinac s ovoga mjesta ponio snagu da ostane vjeran i kad to znači križ. I jedan i drugi naučili su isto: tko se klanja Bogu koji je postao Dijete, neće se bojati biti malen pred svijetom. Zato ova kapelica jaslica nije samo spomen, nego poziv. Poziv nama, poziv vama sestrama Služavkama Malog Isusa da ostanemo vjerni svome pozivu: tiho, ponizno, postojano, skrovito, ali blizu Srca Isusova.
Sveti Franjo Saleški čiji spomendan danas slavimo, sluga Božji Josip Stadler i blaženi Stepinac stoje danas zajedno pred nama kao svjedoci jedne istine, istine da Bog najviše djeluje ondje gdje se čovjek smanji. Isus u jaslama ne ulazi u svijet silom. Ne prijeti. Ne viče. Ne zahtijeva. On dolazi kao Dijete. Sveti Franjo Saleški cijeli je svoj život proveo u borbi protiv krive slike Boga – Boga koji tlači, zastrašuje, prisiljava. Umjesto toga, naviještao je Boga koji privlači ljubavlju, Boga koji strpljivo čeka srce čovjeka. Govorio je: “Ništa nije tako snažno kao blagost, ništa tako blago kao istinska snaga.” U jaslama vidimo tu istinu utjelovljenu. Sveti Franjo Saleški nije pisao samo za samostane i oltare. Ostavio je mnoge spise. Pisao je za kuhinje, radionice, bolesničke sobe, za obične dane. Govorio je da se svetost ne sastoji u izvanrednim djelima, nego u izvanrednoj ljubavi u običnim stvarima.
Drage sestre Služavke Malog Isusa, vaš poziv je upravo to: tražiti Boga u malom, služiti bez buke, ljubiti bez potrebe da budete viđene Baš kao Marija i Josip uz jasle. Baš kao Dijete koje ne priča, a sve govori. Sveti Franjo Saleški znao je da se Bog ne raduje našoj savršenosti, nego našoj predanosti. Nije tražio da nikada ne padnemo, nego da se uvijek vraćamo s povjerenjem. Zato je govorio: “Budi strpljiv sa svima – ali ponajprije sa samim sobom.” Koliko je to evanđeoski. Koliko je to blisko Djetetu u jaslama koje ne osuđuje, nego poziva.
Ovdje, uz relikvije Isusovih jaslica, učimo najvažniju lekciju: Bog se ne traži visoko, nego duboko. Ne u velikim riječima, nego u vjernosti. Ne u izvanjskom sjaju, nego u srcu koje služi. Sveti Franjo Saleški i Mali Isus govore istim jezikom – jezikom blagosti.
Dok danas slavimo Euharistiju na ovom svetom mjestu, molimo: za srce koje ne želi dominirati, nego služiti, za vjeru koja se ne dokazuje, nego svjedoči, za ljubav koja je tiha, ali postojana. Neka nas sveti Franjo Saleški nauči ljubiti Boga bez straha, a Isus iz jaslica služiti bez uvjeta. Danas ćemo posebno moliti za vas sestre, za cijelu zajednicu sestara Služavki Maloga Isusa Molimo od Gospodina za snagu da možete ostati vjerne karizmi koju vam je povjerio sluga Božji Josip Stadler – karizmi služenja Malom Isusu u malenima, siromašnima i zaboravljenima. Molimo da u duhu svoga utemeljitelja budete zajednica duboke molitve i tihe zauzetosti, zajednica koja ne traže priznanje, nego lice Božje. Josip Stadler je znao da se Crkva ne gradi strategijama, nego srcima koja se daju. Zato je svoje djelo položio pred jaslice – pred Boga koji je postao malen da bi nas naučio ljubiti. Neka i danas vaša zajednica sestara Služavki Maloga Isusa, nadahnuta njegovim primjerom, crpi snagu upravo ovdje: iz tišine, iz Euharistije, iz blizine Maloga Isusa. Molimo da Gospodin učvrsti sve sestre u zajedništvu, obnovi u radosti poziva i učini znakom nade Crkvi i svijetu. Amen.”
Neka Gospodin usliši naše molitve zahvale i prošnje te nas uskoro razveseli uzdignućem našeg oca Utemeljitelja na čast oltara!
s. M. Jelena Jovanović
















