Spomen 183. obljetnice rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa proslavljen je u subotu 24. siječnja. u njegovoj rodnoj i krsnoj Župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Nakon molitve kod Stadlerova spomen obilježja u blizini njegove rodne kuće, koju je predvodio domaći župnik vlč. Anđelko Cindori, slijedila je procesija do Katehetskog centra Župe Gospe Brze Pomoći gdje je svečano zahvalno euharistijsko slavlje predvodio pomoćni đakovačko osječki biskup mons. Ivan Ćurić. Uz župnika Cindorija suslavili su gvardijan franjevačkog samostana fra Slavko Milić, ravnatelj klasične gimnazije Fra Marijana Lanosivića fra Ivan Crnković i grkokatolički župnik i dekan o. Nikola Stupjak. Evanđelje je pjevanjem navijestio đakon  Gutenberg Sourou Hounye iz Benina koji je odnedavno na službi u toj župi.

Biskup Ćurić na početku je homiliji podsjetio na važnost obnavljanja svoje vjere, naglasivši kako svi naši spomeni uvijek iznova užižu svjetiljku te iste vjere. Prisjetivši se kako su se vjerničke zajednice Slavonskog Broda prije 20 godina, odnosno 2006. ujedinile u hodu jedne velike jednogodišnje duhovne obnove istaknule znakovito geslo "Moj kršćanski grad“ pojasnio je kako kršćanska vjera nikako nije ideologija na što nas je upozoravao i papa Franjo ističući da u takvom pristupu nema Krista, nema njegove ljubavi i nježnosti.

„Novost Kristova Evanđelja trajni je poziv: 'kidati okove nepravedne, puštati na slobodu potlačene; dijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov beskućnike, gologa odjenuti (usp. Iz 58,6-8). To je put i trajna 'revolucija' ljubavi o kojoj je svjedočio i sv. Franjo Saleški, čiji spomendan Crkva danas slavi, upućujući sve na stvarne korake i djela, jer imajući na umu istinu Kristova utjelovljenja – 'Bogu treba služiti na ljudski način i u skladu s vremenom čekajući dan kada će se to moći činiti na božanski način i primjereno vječnosti'“, rekao je biskup Ćurić.

Istaknuo je kako na 183. obljetnicu rođenje i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera ne možemo ne osjetiti kako nas taj spomen upućuje da svoje srce ne prestanemo oblikovati zahvalnošću za dar života i rasvjetljavati ga istinom krštenja.

„Krštenje nam očituje da je doista istinita riječ kojom Boga nazivamo ocem i da međusobno u velikoj obitelji Crkve, postajemo braća i sestre – da to nije tek 'fraza' već istinski poziv da svoje odnose gradimo u pravoj bratskoj i sestrinskoj ljubavi, pažljivi i puni dobrote jedni prema drugima, suosjećajući posebno s potrebama onih 'najmanjih' – najslabijih, bolesnih, siromašnih“, rekao je biskup Ćurić pozvavši vjernike da u svojim okupljanjima ne zaboravimo uprti pogled u Stadlerov primjer.

Prisjetio se i pohoda zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića Slavonskobrodskom dekanatu 2016. godine, koji je tom prigodom ustvrdio „da je Stadler trajno povezao Slavonski Brod i Zagrebe, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te svojim životom i zauzetim pastoralnim radom potvrdio da se s Božjom pomoću postižu izvanredne čudesne stvari te da je zajednica Crkve uvijek i svugdje živi svjedok Božje ljubavi i njegova milosrđa.“

Kako se ove godine obilježava 145. obljetnica Stadlerova biskupskog ređenja biskup Ćurić je naglasio: „Ove se godine želimo osobito spomenuti i 145. obljetnice Stadlerova biskupskoga ređenja, nakon kojega u siječnju 1882., upravo preko svog rodnoga Broda na Savi putuje u Bosnu, k zavičaju Crkve koja mu je povjerena. Događa se to u godini kad u Đakovu biskup  Josip Juraj Strossmayer posvećuje svoju katedralu „Slavi Božjoj, jedinstvu Crkava, slozi i ljubavi naroda svoga“.  Jednak poziv i isti ideali koji se u tom razdoblju povijesti, 2. polovice 19. i početka 20. stoljeća, nosili i Stadlera i Strossmayera. Prepoznajemo ih dosita kao dvojicu vjernih suputnika, čija su brojna nastojanja i djela isprepletena dijalogom, uzajamnom podrškom i suradnjom.“

Na zamolbu Služavki Maloga Isusa kao svoj doprinos Stadlerovoj 145. godišnjici biskupskog ređenja biskup je napisao i uglazbio znakovit molitveni zapjev koji je na kraju homilije pročitao, a na kraju mise zajedno s pukom i otpjevao: „Hvaljen budi Isuse! Stadlerov nas zove glas/ malenima nosit ' spas, u njima te vidjeti/ i svim srcem ljubiti. S Majkom dragom, Marijom / hvaljen budi, Isuse!“

Nakon homilije dvije redovnice Služavke Maloga Isusa: s. M. Krunoslava Adžamić i s. M. Vladislava Blažević obnovile su svoje redovničke zavjete i zahvalile Gospodinu za sve milosti koje im je darivao tijekom njihova 50 godina služenja Malome Isusu.

Na kraju mise zajedno su molili molitvu za Stadlerovo proglašenje blaženim i svetim. Slavlje je pjevanjem animirao zbor Župe Gospe Brze Pomoći.

Taj je veliki događaj okupio 55 redovnica Služavke Maloga Isusa. Među njima bile su: 31-na redovnica Sarajevske provincije SMI predvođene provincijalnom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten, 20 redovnica Zagrebačke provincije SMI predvođene provincijalnom glavaricom s. M. Emanuelom Pećnik i 4 redovnice iz Vrhovne uprave Družbe SMI predvođenje zamjenicom vrhovne glavarice s. M. Katarinom Penić. Uz vjernike župa  Slavonskobrodskog dekanata na slavlju su sudjelovali Prijatelji Maloga Isusa iz nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

U Stadlerovu spomen domu u Brodskom Vinogorju članovi bratstva "Muževi katolici“, istoga su dana od 22 sata do 06. sati sljedećeg dana predvodili su cjelonoćno klanjanje,  na kojem su molili na nakanu proglašenja blaženim i svetim sluge Božjega Josipa Stadlera.           

S. Ljilja Marinčić kratko je predstavila redovnice slavljenice.

S. M. Krunoslava Adžamić rođena je 6. siječnja 1954. u Srednjoj Slatini kod Bosanskog Šamca od oca Ive i majke Ivke, rođ Kozić. Kao kandidatica Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije (ZBDM) primljena je 27. kolovoza 1970. U novicijat je ušla 5. siječnja 1975. Prve zavjete položila je 6. siječnja 1976., a doživotne 15. kolovoza 1982. u Čardaku. Kroz 50 godina redovništva služila je Malom Isusu molitvom i radom u njezi bolesnika u Njemačkoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Trenutno je na službi u apostolatu samostana Doloroza u Čardaku.

S. M. Vladislava Blažević rođena je 12. lipnja 1957. u Gornjim Koričanima, kod Travnika od oca Pere i majke Ivke, rođena Lukić. Kao kandidatica Sarajevske provincije (BZBDM) primljena je 7. rujna 1972. U novicijat je ušla 5. siječnja 1975. Prve zavjete položila je 6. siječnja 1976. , a doživotne 15. kolovoza 1982. u Čardaku. Kroz 50 godina redovništva služila je Malom Isusu molitvom i radom uređujući samostane i crkvene institucije, kroz rad u kuhinji i kod bolesnih svećenika, u njezi djece i bolesnika. Trenutno je na službi predstojnice samostana sv. Josipa u Vitezu.

Životopis nadbiskupa Stadlera

Josip Stadler rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije rođene Balošić. U desetoj godini ostao je bez oca i majke, te je skrb za njega preuzela ugledna brodska obitelj Oršić. Školovao se u rodnom gradu, potom u Požegi, Zagrebu te na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu gdje je postigao doktorat iz filozofije i teologije. Bio je sveučilišni profesor u Zagrebu. Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. prvim vrhbosanskim nadbiskupom sa sjedištem u Sarajevu. Josip Stadler poznat je po svojem gorljivom apostolskom djelovanju, osobito među siromasima i siročadi. Zbog kreposnog života, prozvali su ga ocem sirotinje. U Sarajevu je izgradio katedralu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor dok je u Travniku podigao sjemenište i gimnaziju. Za siromašnu i napuštenu djecu izgradio je ubožnice Betlehem i Egipat, a samostane za redovnice iz Družbe sestara Služavki Maloga Isusa koje je utemeljio. Umro je u Sarajevu 8. prosinca 1918. U tijeku je crkveni postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

B. Lukačević