U sarajevskoj prvostolnici obilježen je 8. veljače 2019.godine spomen na prvog vrhbosanskog nadbiskupa slugu Božjega dr. Josipa Stadlera, euharistijskim slavljem u večernjim satima, koje je  predslavio je vlč. Mate Majić, katedralni župnik uz suslavlje mons. dr. Pave Jurišića, vrhbosanskog kanonika i postulatora kauze Sluge Božjega Josipa Stadlera, te vlč. Ilije Markovića, vicerektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu.

U uvodnom dijelu župnik Majić istaknuo je nakanu mise za proglašenje blaženim sluge Božjeg Josipa Stadlera, na nakanu sestara Služavki Malog Isusa, u zahvalu za dobročinitelje, kao i za sve hodočasnike.

U prigodnoj propovijedi promišljajući o Božjoj Riječi i primjenjujući ju na slugu Božjeg Josipa Stadlera, vlč. Majić istaknuo je posebno Stadlerovo čovjekoljublje i bogoljublje. Govorio je o Stadleru, svjetioniku na putovima, o njegovu primjeru, uzoru, kako u teškoćama naći Boga. Završavajući propovjed vlč. Majić podsjetio je na riječi iz govora pape Ivana Pavla II. na slavlju Večernje, zajedno s nazočnim biskupima, svećenicima, Bogu posvećenim osobama, bogoslovima i sjemeništarcima u katedrali 12. travnja 1997.godine: „Kako u ovoj katedrali ne spomenuti mons. Josipa Stadlera, prvoga nadbiskupa obnovljenoga starog biskupskog sjedišta u Vrhbosni, današnjemu Sarajevu, i utemeljitelja Družbe služavki maloga Isusa, jedine redovničke zajednice koja je nastala u Bosni i Hercegovini? Neka živi spomen na toga velikog pastira, posve vjerna Apostolskoj Stolici i uvijek spremna služiti braći, hrabri i podupire misionarsko zalaganje svih Bogu posvećenih osoba, koje rade u ovome meni tako dragome kraju!“ „Neka živi spomen, neka živi slika i primjer, neka svijetli ne samo osmog u mjesecu, nego svakog dana“, zaključio je župnik Majić.

Nakon popričesne molitve i Euharistijskog klanjanja koje je redovno svakog petka nakon svete Mise u katedrali, svi okupljeni u sarajevskoj katedrali su se pomolili na grobu nadbiskupa Stadlera na nakanu za proglašenje blaženim nadbiskupa Stadlera.

Svojom pjesmom i sviranjem, čitanjem molitve vjernika slavlje su uzveličali bogoslovi VBS-a.

Kao priprava Misnom slavlju, prethodila je molitva Krunice Božjem milosrđu i Zlatna Krunica i Litanije Presvetom Srcu Isusovu, uz razmišljanja o misiji Josipa Stadlera izabrane posude Božje Providnosti.  Na molitvi Krunice sudjelovale su sestre Služavke Malog Isusa iz zajednica koje djeluju u Sarajevu, kao i sestre sa Prijateljima Malog Isusa iz Viteza, djeca iz Stadlerovog dječjeg doma Egipat, zajednica Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, i vjerni Božji narod. Svakog osmog u mjesecu kroz 2019.godinu nastavlja se sa upoznavanjem Stadlera kao misionara. Ovog osmog ponuđeno je razmišljanje o misiji Josipa Stadlera kao malog dječaka. Dobri Bog nije zaboravio ovo siroče. Njega je on sakrio ispred očiju ljudi. Sačuvao ga je za sebe, da Mu bude izabrana posuda, čedo Njegove osobite providnosti, odredivši ga za posebnu zadaću u provođenju osnova u duhu Kristove vjere. Malog Josipa Stadlera Bog bijaše odijelio od njegove braće i sestara, da ne postane predmetom žalosne diobe, odredivši ga za velika djela i za velike patnje u svećeništvu, kao i u Nadpastirskoj službi. Nadbiskup Stadler morao je ispiti kalež, pun gorkih patnji, da se donekle izjednači sa svojim Spasiteljem. Usporedno s neodoljivom i trajnom ljubavi prema raspetoj Ljubavi, rasle su boli, muke i progonstva toga Božjega odabranika kroz cijeli život na nadbiskupskoj stolici. (SMI)