U mjesecu lipnju slavimo svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Na Stadlerov dan  u ovom mjesecu slavimo i 150. obljetnicu svećeništva sluge Božjega Josipa Stadlera.

Sluga Božji Josip Stadler bio je jedan od pionira promicanja pobožnosti Presv. Srcu Isusovu i Preč. Srcu Marijinu. Prije nego što je došao u Bosnu, kada se 1881. u audijenciji trebao predstaviti caru u Beču, kako sam kaže, da je toga dana bio blagdan Presv. Srca Isusova, kako mu je čekajući audijenciju došla misao da svoju novu nadbiskupiju posveti Srcu Isusovu. Naravno tu je misao i ostvario, pa se prilikom njegova ustoličenja u Sarajevu, 15. siječnja 1882. godine, na nedjelju Imena Isusova po svim bosanskim župama čitalo njegovo pastirsko pismo koje je naslovio Pod zastavom Srca Isusova. Tako Stadler započinje svoju službu pod okriljem zaštite Srca Isusova.

U tom pismu on najprije navodi riječi pape Pia IX. koji kaže: „Za Crkvu i za ljudsko društvo nema spasenja osim jedino u Srcu našega Gospodina, to će Srce Isusovo uništiti svako zlo“. Stadler kaže: „Po milosti Božjoj i svete apostolske rimske Stolice postavljen sam u nadbiskupsku službu i preuzeo sam novoosnovanu vrhbosansku nadbiskupiju; time sam preuzeo na sebe veliku odgovornost i teško breme. Neprijatelj naših duša razvio je svoje zastave i na njima napisao: Samoljublje do preziranja Boga'. Pod tim zastavama okupljaju se djeca tame, ljudi kojima tama više znači nego svjetlo, jer njihova su djela zla, jer sebe ljube a Boga mrze. I ja također, braćo moja, razvijam zastavu i tražim da se skupa s narodom okupite oko nje. Na ovoj se zastavi blista Srce Isusovo, dakako trnjem okrunjeno ali iz njega na sve strane izbijaju plamenovi ljubavi, plamenovi koji sve što je grješno sažižu a naša srca zapaljuju ljubavlju. Na ovoj zastavi stoji natpis: Ljubav prema Bogu sve do preziranja sebe. Naime u Isusovu Srcu spoznajemo Boga i sami sebe, učimo ljubiti Boga koji je nas tako ljubio da je za nas predao svoga Sina da nijedan ne propadne koji u njega vjeruje nego da ima život vječni. Okupljajmo se pod tom zastavom jer ćemo pod njom spasiti sebe i druge dovesti do spasenja.“

Stadler je urezao Srce Isusovo u svoj grb kao znak da mu se potpuno posvećuje i da samo za njega želi djelovati, a i svoju je kućnu kapelicu posvetio Srcu svoga Spasitelja i Otkupitelja ljudskog roda. A kao znak saveza između Vrhbosanske nadbiskupije i Presvetoga Srca podigao je i katedralu koja je posvećena Srcu Isusovu.

Njegova posvetna molitva glasi: „O presveto Srce Isusovo! Ti si milostiv svima, jer ti sve možeš i opraštaš ljudima grijehe radi pokore. Smiluj se, o preslatki Isuse, smiluj se svojoj Bosni i ne dopusti da propadne tvoja baština, da njome vladaju narodi i da se govori među narodima, gdje im je Bog njihov? O presveto Srce Isusovo, ti ljubiš sva bića koja postoje i nijedno od njih koje si stvorio ne mrziš jer ništa nisi stvorio i postojanje pozvao što bi mrzio. Zaštiti, o slatki Isuse, štiti svoju Bosnu. Kako bi išta, o presveto Srce Isusovo, opstalo ako ti to nećeš? Stoga, o preslatki Isuse, ne prepusti Bosnu, baštinu svoju, sramoti da njome narodi vladaju. Sjeti se, o presveto Srce Isusovo, šta nas je snašlo, pogledaj i vidi našu bijedu. Zašto svijet pita: Gdje je njihov Bog? O presveto Srce Isusovo, ti sve čuvaš, jer sve je tvoje. O Gospodine, ti koji ljubiš duše, čuvaj Bosnu, jer tebi pripada i ne prepusti svoje baštine sramoti da ne bi narodi rekli: Gdje je Bog njihov?“

To što je nadbiskup ovom posvetom obećao Gospodinu, to je nastojao i ostvariti tako što je na sve načine nastojao proširiti po cijeloj Nadbiskupiji. Puk je u Bosni rado prihvatio ovu pobožnost i rado su se upisivali u bratovštine Srca Isusova, ili - kako su to ovi dobri ljudi govorili – da se upišu u Srce Isusovo. Primali su slike Srca Isusova, ljubili ih s poštovanjem i obećavali da ih kod kuće neće staviti u sanduk nego objesiti u sobi i štovati.

Stadler je u tu svrhu dao tiskati i dijeliti tisuće slika Srca Isusova s natpisom Srca Isusova škapular: „Gle! Srce Isusovo je kod mene. Neka dođe k nama njegovo kraljevstvo!“

Osim uobičajene molitve bratovštine, nadbiskup je tražio od članova da mole svakodnevno još jedan Očenaš za Bosnu. Dao je izraditi i madalje i puno ih je dijelio; na jednoj strani bilo je oslikano Srce Isusovo s natpisom: „Srce Isusovo smiluj se Bosni!“, a na drugoj strani je bilo Srce Marijino s riječima: „Srce Marijino pomozi Bosni!“

Mislim da bi ova molitva trebala postati i našom molitvom, odnosno svojinom svakoga Hrvata katolika, koji našemu narodu želi dobro.

(prema biografiji od Hammerla)

Priredio: dr. Pavo Jurišić, Postulator s.B.J. Stadlera