Gospodine Isuse Kriste,

evo me pred tvojim križem,

gledam tvoj ispaćeni lik,

tvoje probodene ruke i noge,

tvoje ranjeno srce,

               trnovu krunu na glavi.

Srce koje me ljubi

koje me prihvaća,

koje me sebi  zove:

„Dođite k meni svi

koji ste izmoreni i opterećeni,

i ja ću vas odmoriti.

Učite se od mene

jer sam kratka i ponizna srca,

i naći ćete mir dušama svojim“ (Mt 11, 28-29).

   I mene Isus  zove:

Ne boj se dođi k meni,

poljubi moje rane,

budi dionica moje muke,

slijedi me kroz svoj život.

Hrabro nosi svoj križ  

idi za mnom -

ja te čekam u sretnoj Vječnosti!

 s. Magna Borovac