Duhovnost odozdo (4. radionica za sestre)

Subota, 30. 5. 2020.

S. M. MIrta Lišnić svojoj zajednici u samostanu Srca Isusova i Marijina u Košutama, za dan sabranosti pripremila je radionicu pod nazivom "Duhovnost odozdo", a inspiraciju je dobila čitajući knjigu - Duhovnost odozdo- od autora Anselm Grun i Meinrad Dufner. Ovom radionicom može se koristiti svaka sestra koja u ovom sadržaju nalazi materijal za svoju duhovnost.

DUHOVNOST ODOZDO

Podijeliti svakoj sudionici 1 balon jednake boje. Na balonu je napisano ime sestre. Pokupiti i pomiješati balone.

– Neka sada svaka nađe svoj… Predviđa se zbrka!

Pristupimo sada balonima na drugi način. Uzmi balon, pročitaj ime i daj ga onoj kojoj pripada.

Pouka…

Priča o školjki koja daje biser!

Neke školjke su izvana glatke i sjajne a neke grube i hrapave. Ali ispod oklopa, sve školjke su nježne. Baš kao i ljudi ispod svojih oklopa.
U školjku ponekad upadne neugodno zrnce pijeska koje se ugnijezdi u njenom mekom tkivu i ona ga se nikako ne može riješiti. Nekim školjkama to zrnce bude pogubno, stvori im ranicu od koje one uginu.
Ali ima školjaka koje se ponašaju drukčije. Da bi ublažile bol koju im stvara oštro zrnce one ga počinju zaobljavati obavijajući ga tankim slojem glatkog sedefa. Na taj način zrnce pijeska počinju pretvarati u biser.
Isto je i s ljudima. Neki od svog zrnca pijeska koje im upadne u život naprave životnu dramu od koje se nikada ne oporave.
Drugi svoja zrnca pijeska pretvaraju u bisere.
Oni prvi su nezadovoljni i optužuju život da je okrutan prema njima. Oni drugi strpljivo stvaraju svoje bisere sve dok bol ne prestane.
Ljude koji u sebi nose bisere prepoznat ćeš po blistavim osmijesima.

Obećala sam da ćemo danas raditi po knjižici s naslovom: DUHOVNOST ODOZDO, Anselm Greun i Meinrad Dufner

Najprije se zabavimo pojmom koji nam je dobro poznat: PONIZNOST, što je to?

Neka sestre razmisle i odgovore na pitanje…

„Ne smijemo poniznost smatrati krepošću koju možemo osvojiti tako da sami sebe „ponizimo“ i učinimo malenima… Poniznost je osnovni religiozni stav.“ (DO) Meni se sviđa misao da je poniznost ISTINA! Sveti Augustin kaže da je poniznost priznanje vlastite mjere i poštena samospoznaja. On se usuđuje reći da je bolji grijeh povezan s poniznošću nego krepost bez poniznosti. Poniznost je put do sličnosti Bogu.

DUHOVNOST ODOZGO?

Izrazite svoje mišljenje o navedenom pojmu…

Duhovnost odozgo je nama kroz formaciju u redovničkom životu bila, zapravo možda jedina ponuđena duhovnost. Ona nam pred oči stavlja ideale koje treba slijediti. Isus, sveci, Nasljeduj Krista. Bez ideala bismo kružili samo oko sebe. Da bismo rasli trebamo uzore. I tu nema ništa loše, ali svece ne možemo kopirati. Ova vrsta duhovnosti učinit će nas bolesnima onda kad ideali izgube dodir s našom stvarnošću, a tada postajemo slijepi za vlastitu zbilju. Tada lako možemo uočiti i agresivnost koja se skriva čak i u pobožnosti. Osoba je podvojena, podijeljena, jer živi na dvije razine. Ideal ostaje nedostižan, stvarnost okrutna, a jedno s drugim nema nikakve veze! Tada osobe svoje potisnute strasti pripisuju drugima! Potiskivanje zla u vlastitom srcu vodi u sotoniziranje drugih, s kojima se, sve u Božje ime, katkada postupa brutalno.

Opasnost duhovnosti odozgo sastoji se u mišljenju da možemo do Boga doći vlastitim snagama.

No za svakoga od nas dolazi trenutak kada, da bi preživio, mora povezati duhovnost odozgo s onom odozdo.

DUHOVNOST ODOZDO.

Izrazite svoje mišljenje o navedenom pojmu…

Biblija nam nikada ne postavlja za uzore savršene ljude, bez mana i grijeha!

Izaberite neki biblijski lik i sjetite se njegova „grijeha“. Ispričajte.

ABRAHAM zatajio u Egiptu svoju ženu, rekao da mu je sestra. To nam je praotac vjere!

ŠIMUN PETAR…

Hvali svojim slabostima.

„Jer kad sam slab, tada sam jak.“ (2 Kor 12, 10)

Svi su ovi ljudi, biblijski likovi starog i novog zavjeta, prošli kroz samo dno svoje vlastite krivice i nemoći, da bi svoju nadu izgradili isključivo na Bogu i tako mu dozvolili da ih promijeni.

Sjetimo se i osoba iz Crkvene povijesti, na primjer, sv. Augustin.

U Isusovu naviještanju stalno susrećemo duhovnost odozdo; carinici, grešnici.

Farizeji utjelovljuju tipičnu duhovnost odozgo. Manje im je stalo do susreta s Bogom a mnogo više do pravednosti i ispunjenja Zakona. Iako hoće sve učiniti za Boga, oni zapravo Boga ne trebaju.

Isus pokazuje da ne želi duhovnost odozgo nego onu odozdo jer samo ona otvara čovjeka za Boga. Skršeno, ranjeno i slomljeno srce otvara se Bogu. (Lk 18, 9-14) Farizej i carinik u hramu.

Isusove prispodobe. Blago na njivi. Mi smo to blago, slika koju je Bog o nama stvorio, možemo naći u zemlji, u prljavštini.

(Mt 13,44)

A sada se sjetimo one priče s početka o dragocjenom biseru. Biser je slika Kristova u nama. Biser raste iz rane u školjci. Svoje ćemo blago stoga naći u sebi samo kad DOĐEMO U DODIR SA SVOJIM RANAMA.

Krist, naše pravo ja, izgubljena je drahma, koju smo izgubili u neredu svoje unutarnje kuće. (Lk 15,8)

Nju možemo naći samo kad sav namještaj odgurnemo u stranu. Ako to sami ne učinimo, učinit će Bog: u nekoj krizi sve će nam porazbacati i ispreturati da bismo ponovno našli drahmu koju smo nemarom izgubili.

Pšenica i kukolj (Mt 13, 24-30)

"Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: `Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?` On im odgovori:`Neprijatelj čovjek to učini.` Nato mu sluge kažu: `Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?` A on reče: `Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.`"

Na temelju ovoga teksta, pronađite i obrazložite duhovnost odozgo

i duhovnost odozdo.

Bog u nama zasijao dobro sjeme
? noću sije kukolj
negativni o tamno u nama
podsvijest

Ne čupati korov! Valja se s njim izmiriti!

Na kraju, u našoj smrti, Bog će već odvojiti pšenicu od korova, tada će sav kukolj u nama izgorjeti.

Bogataš (ego) i Lazar (odbačeno, siromašno, ranjeno i uvrijeđeno u nama.)

Izgubljeni sin.

Izgubljena ovca.

Betlehem.

Štala. Mi smo u sebi tako prljavi kao štala. U onom beznačajnom u nama želi se roditi Bog.

Sjetimo se blaženstava: siromasi, gladni, žedni

Starozavjetni Jakov vidi u snu ljestve i anđele koji silaze i uzlaze po njima. (Post 28,10) San mu otvara oči za Božju prisutnost u njegovu životu. Jakov je upravo u bijegu. To je situacija tipična za samo dno, za pad, za propast vlastitih planova. Bog mu u snu kaže da je mjesto na kojem spava sveto mjesto. Bog mu pokazuje da tamo gdje se Jakov nalazi na kraju svojih snaga, on može uzeti sve u svoje dobre ruke i sve promijeniti. Kamen koji mu stoji na putu, kamen spoticanja preko kojega bi mogao pasti, postaje kamen spomena na Božju vjernost i milosrđe.

USPON PO SILASKU

Sveto Pismo nam uporno dovikuje:

„ Tko se ponizuje bit će uzvišen.“ (Lk 12, 14)

I duhovnost sv. Benedikta također počinje dolje, u čovjekovoj stvarnosti, u njegovim potrebama, u njegovim ranama i povredama, pa i u odvratnostima svakidašnjice i vodi preko spuštanja opet prema gore, k Bogu, prema savršenoj ljubavi.

Psiholozi drže da je nepostojanje odnosa bolest našeg vremena. Liječenje i promjena mogu uslijediti samo onda kad sve što nam se događa dovedemo u odnos s Bogom.

Put poniznosti vodi preko spuštanja u vlastitu zemnost i ljudskost do Boga.

ZAKLJUČIMO

Tamo gdje smo ranjeni, gdje smo slomljeni, tamo smo i otvoreni za Boga. Ima u redovničkim zajednicama, uostalom kao i u braku, situacija koje su tako zapetljane da se ne mogu samo tako riješiti. One me prisiljavaju da svoje uporište i sigurnost tražim u Bogu.

U svakome od nas, pa bili mi ne znam kako ranjeni životom, postoji taj svijetli prostor, ono najsvetije u što može ući samo Bog.

U meni je dakle prostor u koji ne prodiru ubodi mojih bližnjih, prostor tišine u kojem stanuje Bog.

Samo Bog može iz ruševina našega života sagraditi svoj dom, kuću svoje slave. Ne moram uopće ništa učiniti. Bog je onaj koji me mijenja, koji me po mojim padovima i grijesima, mojim neuspjesima i razočaranjima otvara za sebe, da konačno prestanem svoju vlastitu krepost stavljati na mjesto Božje i da mu se potpuno predam.

Zato smijem biti takva kakva jesam. Smijem pogriješiti. Smijem se osramotiti. Moje dostojanstvo je u meni i ono ostaje.

U meni je nešto što ni smrt više ne može razoriti.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

DUHOVNOST ODOZDO

RADNI LIST, Radionica za sestre, Košute, svibanj 2020.