Govor s. Anemrie na blagoslovu samostana u Košutama
Govor s. Anemrie na blagoslovu samostana u Košutama
Utorak, 19. 3. 2019.BLAGOSLOV SAMOSTANA SRCA ISUSOVA I MARIJINA U KOŠUTAMA
Sv. Josip, 19. ožujka 2019.
Srdačno pozdravljam oca nadbiskupa mons. Marina Barišića. Hvala Vam što ste se odazvali našem pozivu da blagoslovite novoizgrađeni samostan s kapelicom.
Vaši prethodnici - nadbiskup Frane Franić je dozvolio da sestre 1967. godine dođu u župu Trilj, a nadbiskup Ante Jurić da Provincija otvori vlastiti samostan u Košutama.
Pozdravljam vrhovnu glavaricu naše Družbe s. Mariju Banić (prisutne provincijalke) i sve ostale sestre.
Pozdravljam sve prisutne svećenike, na čelu s cetinskim dekanom i župnikom Trilja don Stipom Ljubasom, župnika Košuta don Franka Prnjaka, don Petra Dukića koji je svakodnevno na usluzi sestrama, gvardijana samostana u Sinju fra Petra Klapeža. To je samostan iz kojeg su franjevci kroz više od pedeset godina bili ispovjednici i voditelji duhovih obnova našim sestrama. Ovom prilikom zahvaljujem svim župnicima i kapelanima koji su kroz prethodno razdoblje surađivali s nama.
Pozdravljam čelne ljude iz splitsko-dalmatinske županije, dožupana Luku Brčića, gradonačelnika Grada Trilja i saborskog zastupnika gosp. Ivana Šipića s uzvanicima Grada, i zahvaljujem za svu iskazanu susretljivost i pomoć kroz sve godine gradnje i uređenja samostana.
Pozdravljam i zahvaljujem svima koji su sudjelovali u gradnji samostana, od početka do danas. Zahvaljujem projektantima, izvoditeljima radova, nadzornim inženjerima, svim radnicima, koji su svojim trudom i stručnošću oživjeli ovaj objekat. Zahvaljujem Sestrama iz Beča i g. Bošku koje su nam poklonili sve u Kapeli, kao i restauratorici Anastasii koja je sve to besplatno obnovila. Saluto e ringrazio la baronessa Anastasia, Sergio e amici con le famiglie per tutto il bene che ci hanno fatto. Upućujem zahvalnost svim sestrama koje su kroz više od dvadeset godina molile i žrtvovale se da bi se ovo zdanje privelo kraju, pod vodstvom bivših i sadašnje provincijske uprave, bivših ekonoma i kućnih predstojnica, te sadašnje provincijske ekonome s. Zorke Radan i kućne predstojnice s. Salutarie Đula.
Pozdravljam vjernike župa Trilja i Košuta, koji su nas od samog dolaska u Trilj prihvatili kao svoje, sve naše prijatelje i susjede samostana. Vjerujemo da su posebno danas radosni Mateljani i Delići, koji su od starine posjedovali ovo zemljište i velikodušno ga darovali sestrama Služavkama Maloga Isusa, a sve to zahvaljujući ideji s. Vesne Mateljan tadašnje provincijske glavarice. Posebnu zahvalnost dugujemo i župniku don Anti Čipčiću koji je rado pristao da dio zemljišta koje je bilo namijenjeno za gradnju crkve na ovom prostoru, uz dopuštenje nadbiskupa Jurića ustupi sestrama.
Ovom prigodom možemo se prisjetiti našega utemeljitelja sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera koji je pokazao ljubav prema Sinju i cetinskom kraju kad je bio veliki potres, 2. srpnja 1898. Okružnicom je pozvao vjernike u vrhbosanskoj nadbiskupiji da jedne nedjelje ili blagdana sabranu milostinju u crkvi namijene za potresom nastradale Sinjane. Stadler je nakon toga, 28. srpnja 1898., pošao iz Sarajeva preko Livna i Vagnja na hodočašće i zavjet Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, o čemu piše župnik i dekan župe Trilj don Šimun Simunić splitskom biskupu Filipu Franji Nakiću u dopisu od 29. srpnja 1898. Gvardijan iz Sinja dočekao je Stadlera na Bilom Brigu, a na Hanu don Šimun Simunić s ostalim okolnim svećenicima. Stadler je sutradan ujutro u svetištu imao svetu misu na zavjet Gospi i zasigurno preporučio Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i svoje sestre Služavke Malog Isusa. U Družbi sestara Služavki Malog Isusa danas živi i djeluje osamdeset i jedna sestra koje su rođene u župama Cetinskog dekanata, od kojih je rodom iz župe Trilj dvanaest, iz župe Košute petnaest živućih sestara.
Sestre od dolaska u župu Trilj sudjeluju u pastoralnom životu župe. Primjerice godine 1976. u župi Trilj vjeronauk je pohađalo 670 djece. Od 20. kolovoza 2012., kada je župa Košute postala samostalna župa, sestre i tu sudjeluju u pastoralnom životu župe. 27. rujna 2016. proslavile smo pedesetu obljetnicu života i rada sestara Služavki Maloga Isusa u župama Trilj i Košute.
Dana 30. studenog 1997. nadbiskup Jurić predvodio je misno slavlje i svečano blagoslovio novi samostan u Košutama, s kapelicom, posvećenom Srcu Isusovu i Marijinu. Dana 19. siječnja 1998. sestre su iz župske kuće u Trilju preselile u kupljenu kuću u Košutama. Provincijska glavarica je uputila 19. kolovoza 1998. Vrhovnoj upravi Družbe zamolbu za dopuštenje gradnje novog većeg samostana na darovanom zemljištu, što je Vrhovna uprava odobrila.
U samostanu Srca Isusova i Marijina djeluje i dječji vrtić ˝Mali Isus˝, koji je počeo djelovati od 19. listopada 1998.
Izgradnji novog samostana materijalno je najviše doprinijela naša splitska Provincija sv. Josipa, radom sestara koje su živjele i radile izvan Domovine, u staračkim domovima u Njemačkoj, Belgiji i Italiji, te dobrovoljnim doprinosima naših ljudi koji žive i rade u Canadi, u hrvatskim katoličkim župama Torontu i Mississaugi, gdje su djelovale naše sestre. Manjim dijelom svoj doprinos darovali su nam iz Njemačke: Nadbiskupija Köln, Biskupija Rottenburg, Kirche in Not, te Splitsko-makarska nadbiskupija, Županija splitsko-dalmatinska i drugi dobročinitelji. Svima izražavamo svoju zahvalnost.
Želja nam je da život i rad ovog samostana bude na veću duhovnu korist župa Trilj i Košute, da vrata samostana budu otvorena svima za molitvu, za duhovne susrete. Pozivamo sve vjernike, osobito one koji su u blizini samostana i naše vanjske suradnike Prijatelje Malog Isusa, da kad mognu dođu sestrama na molitvu krunice i Časoslova, na klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Želja je Provincije da ovaj samostan uistinu bude kuća molitve, duhovni centar i za župe Trilj i Košute, za okolne župe cetinskog dekanata, za Provinciju, i sve one koji žele i traže trenutke duhovne radosti.
Naše starije i bolesne sestre koje su u ovom samostanu strpljivim nošenjem bolesti i nemoći i svojom molitvom su duhovni svjetionici pred licem Gospodnjim. Preporučam vama drage sestre da vrata samostana budu otvorena svim ljudima, župljanima i prolaznicima, djeci i mladima, a osobito potrebnima. Ne zaboravite starce i starice kojih je sve više osamljenih u svojim kućama i željni su posjete, razgovora i duhovne utjehe. U samostanu imamo i duhovnu knjižnicu, pa možete slobodno doći i uzeti duhovnu literaturu koja vas zanima.
Molimo Gospodina za duhovnu obnovu naših obitelji, novim brojem djece, kroz dnevnu obiteljsku molitvu, nedjeljno slavljenje svete mise, kako bi naše obitelji postale male ˝kućne crkve˝ iz kojih će niknuti i nova svećenička i redovnička zvanja. Molimo Gospodina da izlije na ovaj samostan i sestre u njemu svoje milosrđe, kako bi sa svojim župnicima i Božjim narodom gradile ljepšu budućnost, te išle u susret svakoj osobi noseći Božju dobrotu i nježnost. Želimo im da u svakodnevici života poput Marije služe Isusu, da žive i ostvaruju geslo svog utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera: Imaj prema Bogu srce djetinje, prema sebi srce sudačko, a prema bližnjem srce materinsko.