U godini posvećenoj sv. Josipu zaštitniku Crkve na blagdan Anđela čuvara 2. listopada 2021. Trideset i šest sestara Splitske Provincije sv. Josipa s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan hodočastilo je u Hrvatsko nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu i u Krašić blaženom Alojziju Stepincu. Iz Zagreba su im se pridružile sestre iz zajednice Vrhovne uprave: vrhovna glavarica  s.  M. Marija Banić, s.  M. Vedrana Krstičević i s. M. Alemka Šiljeg.

U svetište u Karlovcu smo stigle oko deset sati i priključile se molitvi krunice sv. Josipu, koju je zajedno s pristiglim hodočasnicima predvodio rektor svetišta mons. Antun Sente ml. Uz nas bilo je još nekoliko malih skupina Josipovih štovatelja. Mons. Sente svih je radosno dočekao i svjedočio o brojnim izmoljenim uslišanjima po zagovoru svetog Josipa. Svetu misu je predvodio salezijanac don Ivo Zečević. Evanđelje dana bilo je znakovito: ˝Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.˝ Don Ivo je u rekao kako Isus brani malene koji imaju svoje anđele čuvare koji gledaju lice Božje. Sveti Josip, ponizan i malen duhom, čuje Božju objavu preko anđela. Mi često u različitim životnim križevima tražimo krivce dok Josip vjeruje kako Bog sve vodi čak i onda kada ne razumijemo Božji plan za nas. Josip čuje, sluša, prihvaća i vrši Božji plan s njim. Ne smijemo se bojati primiti od Boga žrtvu i križ. Josip je dobar odgojitelj. Svako naše dobro djelo, naše služenje drugima, anđeli pričaju Bogu. Molimo ih da nam daruju radost života u služenju, zaključio je don Ivo. Sestre su animirale pjevanje za vrijeme mise pod ravnanjem s. M.  Dulceline Plavša. Nakon svete mise slijedio je ručak u župnoj dvorani. Hodočasnike je za vrijeme ručka pozdravio rektor svetišta mons. Sente, a posebno Sestre Služavke Malog Isusa. Istaknuo je da je sluga Božji nadbiskup Stadler, veliki štovatelj sv. Josipa, kao profesor u Zagrebu pokrenuo osnivanje zabavnog i poučnog pučkog mjesečnika Glasnika sv. Josipa, kojega je ponajprije namijenio siromašnijim dijelovima pučanstva, a počeo je izlaziti 1873. godine. Stadler ga je uređivao sve do odlaska za nadbiskupa u Sarajevo, a nastavili su drugi. Glasnik sv. Josipa i danas izlazi pri Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu.

Iz Karlovca smo se uputile u Krašić. U autobusu je s. M. Maneta Mijoč govorila o sličnostima i poveznicama života bl. Alojzija Stepinca i našeg utemeljitelja sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, o njima kao štovateljima sv. Josipa, o životu blaženog Alojzija u zatočeništvu u Krašiću, gdje su djelovale naše sestre. Družba Sestara Služavki Malog Isusa je 4. rujna 1938. otvorila zajednicu u Krašiću, po želji i nastojanju tadašnjeg mladog zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Nadbiskup Stepinac im je vlastitim doprinosom u jesen 1940. pomogao kupiti vlastitu kuću u kojoj su djelovale do svibnja 1945., kad je Narodni odbor preuzeo vlast te sestrama oduzeo kuću. Sestre su se uz suglasnost župnika ostale u Krašiću i preselile u župsku kuću, koja je i sama pretrpjela oštećenja uslijed bombardiranja. Dolazak sestara u Krašić, progon iz vlastite kuće i dolazak u župsku kuću, bio je milosni prst Božje providnosti, gdje su bile tako potrebne svojim vjernim služenjem u devet posljednjih godina živo­ta blažene uspomene kardinala Alojzija Stepinca. Bile su nadbiskupu Stepincu Veronike, a župnik Josip Vraneković pravi Šimun Cirenac u nošenju križa.

Nadbiskup Stepinac je u montiranom procesu 11. listopada 1946., osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Krašiću. U župskoj kući u Krašiću uz nadbiskupa Stepinca kroz cijelo vrijeme njegova zatočeništva, od 5. prosinca 1951. do njegove smrti 10. veljače 1960., živio je župnik vlč. Josip Vraneković i pet sestara Služavki Malog Isusa:  s. M. Honorata Matica, s. M. Akvilina Paviša, s. M. Salezija Golubić, s. M. Bonaventura Bašić i s. M. Nikolina Vozel. U sažalnici vrhovnoj glavarici Družbe s. M. Akvilini Paviša prigodom smrti predstojnice s. M. Honorate Matice, 6. studenoga 1974., zagrebački nadbiskup mons. Franjo Kuharić je napisao: ˝Želio bih, radi povijesti Družbe, da taj izraz sućuti bude i izraz zahvalnosti zagrebačkoga nadbiskupa za sve godine koje je s. M.  Honorata provela u Krašiću dok je tamo boravio blagopokojni kardinal Alojzije Stepinac. Bilo je to gotovo jedno desetljeće života nesebičnog, ustrajnog i strpljivog služenja. Ekipa sestara služavki Malog Isusa, koja je pod njezinim predstojništvom služila u Krašiću u to vrijeme, ulazi u povijest naše Crkve. Bio je to život utkan u kušnju, u koju je bio uronjen blažene uspomene nadbiskup Alojzije Stepinac. Bio je to život tkan od radosti, ali i od tjeskobe. Možda ni same sestre nisu bile dovoljno svjesne toga što je njihovo služenje značilo za samoga Nadbiskupa. Njemu je bila dragocjena prisutnost vjernih, odanih i požrtvovnih duša. To mu je bilo podrška i ljudsko ohrabrenje. Bila je za njega velika utjeha kad je tu zajednicu sestara pod vodstvom s.M. Honorate doživljavao u njihovoj slozi, jedinstvu i ljubavi. Radovao se dobrom duhu, duhu molitve i poniznog služenja sestara. Župni stan ispunjala je radost zbog jednodušnosti njegovih stanovnika koji su okruživali Kardinala. Nezaboravne uspomene župnik Josip Vraneković i s.M. Honorata zajedno sa sestrama uložili su u tu jednodušnost sve svoje poštovanje i svu svoju ljubav prema Božjem čovjeku. Vaša Družba može zaista zlatnim slovima upisati u svoju povijest boravak sestara u Krašiću uz Kardinala. Herojsko vrijeme žive herojske duše, a herojske duše postaju samo duše pune Boga. "

U Krašiću danas djeluju: s. M. Katarina Penić, s. M. Simeona Capan i s. M. Valerija Sakač. Sestra Katarina nam je pokazala obnovljeni stari župni dvor, u kojem je nadbiskup Stepinac s župnikom Vranekovićem i sestrama proveo posljednje desetljeće života. Njega će sutra u nedjelju 3. listopada, na 23. obljetnicu Stepinčeva proglašenja blaženim, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško blagosloviti i svečano otvoriti kao spomen-dom blaženog Alojzija Stepinca. Iznijela je neke crtice iz života u sužanjstvu blaženog Alojzija. Bile smo oduševljene spomene kućom i župskom crkvom Presvetog Trojstva i duboko zahvalne Bogu i sestrama koje su bile vjerne Veronike blaženom Alojziju. U crkvi nam je župnik don Ivan Vučak govorio o životu blaženika u zatočeništvu u Krašiću. Zajednički i osobno smo se molile pred relikvijama blaženog kardinala Alojzija. Na predivnoj livadi pred župnom kućom, nakon osvježenja kojeg su nam priredili župnik i naše sestre, izmolile smo križni put. Nakon toga uputile smo se prema Splitu obogaćene novim spoznajama, iskustvima i milostima koje smo osjetile na tim svetim mjestima.

Zahvaljujemo Bogu da smo imale milost u prvoj suboti mjeseca listopada na blagdan Anđela čuvara, pred godišnjicu proglašenja blaženim Alojzija Stepinca, pohoditi svetište sv. Josipa u Karlovcu i Krašić, u kojem je rođen i kao zatočenik umro blaženi Alojzije Stepinac. Zahvalne smo i provincijalki s. Tereziji koja nam je omogućila ovo hodočašće, te rektoru mons. Antunu u Karlovcu i župniku i sestrama u Krašiću na gostoprimstvu. Vratile smo se svojim zajednicama radosne zbog zajedništva i milosnog susreta s onima koji nas na nebu zagovaraju trajno pred Gospodinom. Hodočastile smo s vjerom i nadom da će nam sv. Josip, zaštitnik Družbe i naše splitske Provincije sv. Josipa, i bl. Alojzije Stepinac isprositi milost da živimo dostojno svog poziva i ohrabriti nas za tiho i nesebično služenje Malom Isusu u braći ljudima u ovom vremenu, svjedočeći svojim životom poput njih koji su nam uzori i pratitelji na životnom putu.

 s. M. Rebeka Batarelo