Evanđelje:

Mt 22, 34-40

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Razmišljanje:

Isus nas u današnjem evanđelju podsjeća da o ljubavi ovise sve zapovijedi, zakoni i propisi. I sv. Pavao u svojim poslanicama također piše da je bez ljubavi i sve ništa, a sv. Augustin kaže: »Ljubi i čini što hoćeš!«. Može se činiti da Isus ovom zapovijedi ljubavi pojednostavljuje zakon, ali On mu daje smisao, daje mu puninu. Sama narav ljubavi je punina. Ona ne može opstati, zapravo i nije ljubav ako je polovična. Ona zahtjeva cijelog čovjeka. Zato Isus i govori da treba ljubiti SVIM srcem, dušom i umom. Isus nije samo govorio nego nam je i pokazao što je to ljubav i kako se ljubi drugoga, tako što nam je darovao sama sebe. Ljubav je davanje sebe, bez očekivanja da će nam na tu ljubav biti uzvraćeno. Isus nam se darovao iako je znao da mu neće biti uzvraćeno. Znao je da će njegova ljubav biti prezrena, odbačena, da neće biti cijenjena čak niti primijećena, ali nam se svejedno darovao. Gledajući tu njegovu ljubav i mi se trebamo jedni drugima davati bez očekivanja da ćemo nešto dobiti zauzvrat. Samo postoji jedna bitna razlika. Mi smo već tu ljubav dobili od Isusa.

Riječi sluge Božjeg Josipa Stadlera:

„Tko ljubi istinski Gospodina Isusa, ljubi također sve ljude.“

s. M. Tajana Andrle