Uoči svetkovine Pedesetnice, u subotu 7. lipnja, Prijatelji Malog Isusa zagrebačke provincije okupili su se u zajedništvu, na svom 19. godišnjem susretu u Popovači,  u župi sv. Alojzija Gonzage. U predivno moslavačko mjesto došli su, predvođeni svojim sestrama Služavkama maloga Isusa i svećenicima, s raznih strana: PMI iz Kloštra Podravskog, PMI iz Pitomače, PMI iz Podravskih Sesveta, PMI  iz zagrebačkih župa ( sv. Ivan Krstitelj, sv. Jeronim, sv. Pavao, Uznesenje Marijino ) te PMI iz Vinkovaca. Bili su srdačno dočekani od strane velečasnog Mate Draganovića, domaćeg župnika  kao i od mnogih njegovih župljana.

Već samo svitanje jutra, svima nam je jasno dalo do znanja, kako nas očekuje lijep dan: topao, vedar, okupan suncem i pokojim bijelim putnikom na nebeskom plavetnilu. Krenuli smo s molitvom i pjesmom  iz svojih župa  na naše godišnje slavlje  pod geslom Pod zastavom Srca Isusova. Sve je bilo tako opušteno i lako: vrijeme za skrušenost....mir....molitvu...svetu ispovijed...zajedništvo...pjesmu...

Vrhunac  dana bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio domaći župnik vlč. Mato Draganović uz koncelebraciju pristiglih svećenika vlč. Alojzija Žlebečića, župnika župe sv. Ivana Krstitelja iz Zagreba,  vlč. Vinka Tomića, župnika župe sv. Pavla iz Zagreba, vlč. Krunoslava Kefelje, župnika iz Podravskih Sesveta  te vlč. Tomislava Kralja, župnika iz Bistre.

Kip Maloga Isusa, svečano su u procesiji na početku euharistijskog slavlja iznijeli su iz predivne, kamenom sazidane crkve na brdašcu,okružene prekrasnim prirodnim ljepotama, PMI iz Kološtra Podravskog  uz pratnju novih članova Društva. Ponovno je bio s nama...tu ...pred nama...okružen molitvama i zahvalama naših svećenika ,sestara  i nas samih. I ove godine,došli smo Mu se pokloniti, došli smo obnoviti svoje predanje Njemu malenomu Kralju te se zajedno radovati primanju  novih članova, koji su osjetili poziv te se pridružili našem Društvu i sestrama Služavkama maloga Isusa.  Bili su to trenuci hvale, zahvale, pjevanja, molitve.

Ove godine posebno je bilo svečano primanje novih članova, njih prisutnih 36. Po prozivanju, svatko je pristupio pred oltar  te iz ruku svećenika u prisutnosti s. Katarine Penić – Sirak, provincijske glavarice i sestara iz Vijeća za DPMI, primio znakove pripadnosti Društvu ( medaljicu, iskaznicu i Statut ) te smo svi zajedno obnovili svoja obećanja.

Uz molitveni i slavljenički dio susreta, današnje naše okupljanje ima i karitativni dio. U prinosu darova za vrijeme euharistijskog slavlja, prinijeli smo, uz kruh i vino, košaru slatkiša te novčane priloge koje je svaka zajednica PMI-a prikupila u svojoj župi u danima pripreme za susret. Te darove, na prijedlog domaćeg župnika vlč. Mate namijenili smo za potrebe obitelji Borko i uručili ih nakon euharistijskog slavlja.

Nakon Euharistije bilo nam je darovano vrijeme odmora za ručak te  za slobodno druženje, razgovor, upoznavanje; vrijeme kada smo jedni s drugima dijelili svoje sretne ,lijepe trenutke, ali i ono što nas steže ,brine i muči.

Poslijepodnevni program Sestre i animatorice DPMI-a nazvale  kampovima prijateljstva. Družile su se dvije župe, jedna gradska s jednom seoskom. Imali smo prilike jedni drugima posvjedočiti kako  zajednica živo djeluje u konkretnim prilikama svoje župne zajednice: kada si tu za brata i sestru pokraj  sebe, pustiti sebe,podijeliti  nešto s drugima, prikazati svoja promišljanja i osjećaje kroz: riječ....sliku...kreativan rad. Dok smo  mi odrasli jedni drugima svjedočili vjeru i tako se međusobno učvršćivali u zajedništvu,  vesele i uvijek domišljate sestre i s njima kandidatice animirale su  igre za djecu,čiji je smijeh   zvonio  kao pjesma anđela.

Kad smo se iz kampova okupili u plenum kojeg je animirao vlč. Tomislav Kralj, bilo je divno gledati plakate koji su nastali kao rezultat zajedničkog druženja na kojima smo  prikazali: ljubav, žar, oganj, milost, dobrotu, puteve   kojima nas Isus vodi u svoje presveto Srce. U tim trenucima ,Duh Sveti je silno grijao naša srca, palio u nama oganj ljubavi svoje.

Na iznenađenje svima nama, a osobito našoj djeci i unucima, bila je predstavljena slikovnica Josipov dnevnik očima služavke za koju je tekst napisala s. Viktorija Predragović, a ilustrirale su ju učenice trećeg razreda OŠ Retkovec iz Zagreba pod vodstvom svoje učiteljice gđe Karmen Jurčević, članice DPMI-a.  Voditelj programa, vlč. Tomislav Kralj pozvao je na pozornicu s. Viktroriju, autoricu teksta da nama okupljenima otkrije kako je nastalo ovo lijepo djelo. O svrsi slikovnice za rad s najmanjima progovorila je gđa Marija Bobonj, učiteljica.

Kako to već biva, i ovja smo put složili molitveni lanac kako bismo jedni druge pratili i podržavali kroz molitveno zajedništvo do slijedećeg susreta. No, ovogodišnji molitveni lanac malo je drugačije isprepelo svoje molitvene karike. Budući je papa Franjo najavio da će novu pastoralnu godinu proglasiti Godinom posvećenog života , mi smo u ovogodišnjem molitvenom lancu povezali zajednice PMI  i zajednice sestara SMI sa poticajem da se u ovoj godini, do slijedećeg godišnjeg susreta oni međusobno posjete, upoznaju i više zbliže.

I na samom kraju, klanjanje pred Presvetim. Što više treba čovjeku, nego kad na koljenima gleda svoga Spasitelja u Presvetom Sakramentu! Kada mu možemo zahvaliti: za život, za dane poput ovoga, za braću, djecu, za sve što imamo i jesmo, pa i za križeve i muku po kojoj smo Mu najbliži!

Tako smo maleni, a tako danas veliki i nadahnuti, da smo s posebnim mirom krenuli svojim kućama. Pod zastavu njegova Srca ponovno smo danas stali, i tu želimo zajedno ostati do vječnosti! I ne zaboravimo biti,kako su sestra Viktorija i djeca u svojoj slikovnici opisala:maleni, skromni i dobri, kao naš utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler!

(Neda Poljak, PMI  župe sv. Pavla, Zagreb)