Od vremena kada je prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, sada sluga Božji, u sarajevskoj Mjedenici ulici, 24. listopada 1890. godine, blagoslovio prvu zajednicu osoba sakupljenih u netom kupljenom zdanju besjedom svetoga Rafaela Arkanđela, ovaj dan slavimo kao Rafaelovo. 

Slavimo ga kao dan početka hodočasničkoga puta Bogu posvećene zajednice u povijest. Taj događaj, brižni pastir Stadler, je usporedio s rođenjem, nastankom, novoga oblika prisutnosti u Vrhbosanskoj crkvi, a glavne odrednice su mu naklonost i prignutost prema osobama koje trebaju oslonac, pratnju, zaštitu. Za model organizacije odnosa uzeo je život Tobijine obitelji. Snažan je bio zamah Duha što se je tada zatalasao iz Stadlerova srca. I danas, nakon 125.godina, dotiče nas snažno kao i nekada prve sestre. Zato u dubokoj radosti srca danas slavimo sveta otajstva na kojima počiva život Družbe sestara Služavki Maloga Isusa.

Utemeljitelj nas je učio da budemo uvijek zahvalne. Dopustite mi, stoga, kazati riječi radosti i zahvalnosti ponajprije milosrdnom i nježnom Očevu licu koje nam se u punini vremena objavilo u osobi Isusa Krista, Duhu Svetom koji  je oživio i živim čuva tu divnu sliku u našim dušama, srcima i osjećanjima. U sjećanjima vidim nepreglednu povorku osoba utkanih u našu 125 godišnju povijest: sestre, svećenici, djeca, nemoćne starije osobe, bolesnici, mladi, obitelji, dobročinitelji, vjernici i nevjernici, zapravo vidim sve one čije je duše izravno ili po posrednicima dotakla zatalasana snaga  ljubavi sluge Božjeg Josipa Stadlera prije 125. godina.

Kada stojim, bolje reći klečim, pred licem Svevišnjega osjećam da trebam biti bosonoga, i uz riječi zahvalnosti trebam izgovoriti i riječ molbe za oproštenje svih trenutaka kada naše riječi i djela nisu bila u dosluhu s Očevom voljom, kada smo griješile i kada smo propustile učiniti dobro.

Nadalje, želim reći kako smo počašćene što danas, u naše vrijeme, možemo biti kao Bogu posvećene osobe i služiti u šezdeset i dva mjesta gdje Stadlerove sestre imaju poslanje. Uz svaku zajednicu su vezane brojne osobe. One, zapravo, podržavaju misiju sestara, bilo da su suradnici u projektima koje ostvarujemo, ili članovi Društva PMI, ili dobročinitelji koji molitvom, žrtvom, i svakovrsnom podrškom čine dobro duhovnoj obitelji sluge Božjeg Josipa Stadlera.

U istinskom strahopoštovanju pred svetošću koja nam je približena u svetom Rafaelu, pozdravljam vas njegovom divnom Besjedom koju je izgovorio pozdravljajući se sa članovima Tobijine obitelji pri povratku sa misijskog poslanja u njegovu život njegove obitelji:

"Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova. Činite dobro, i neće vas zlo snaći. Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života, a koji griješe bit će dušmani životu svome.“(Usp. Tob 12).

Ovim mislima od srca čestitam časnu obljetnicu drage Družbe i želim blagoslovljeno jubilarno Rafaelovo 2015. godine svima vama koji ga poznate, poštujete i volite.

Živio Mali Isus uvijek u našim srcima!

sestra M. Admirata Lučić

provincijska glavarica

U Sarajevu, 24. listopada 2015.