U samostanu "Antunovac" sestre su duhovnom pripremom i misnim slavljima proslavile svetkovinu Presvetog Srca Isusova i bezgrešnog Srca Marijina – Dan zagrebačke provincije. Uz Srce Isusovo, Božansko Srce, uvijek je i Bezgrješno Srce Marijino, najveće i najljepše ljudsko srce. Blagdan Srca Isusova je  naš Utemeljitelj ostavio sestrama u baštinu zato što je on sve činio pod zastavom Srca Isusova te je želio da i sestre budu pod zaštitom i posebnom milošću Srca Isusova. Zajednica sestara u provincijalnoj kući je ovu svetkovinu obilježila  trodnevnicom koju su predslavili preč. mons. dr. Josip Baloban i msgr dr. Ivan Šaško pomoćni biskup zagrebački.

U prva dva dana preč. Baloban govorio je o tri vida zadaća svake sestre, svakog vjernika, a to su promicati Evanđelje propovijedajući ga svojim djelima, pomagati bolesnima i slabima te biti nenavezan na bogatstvo i moć. Pozvao nas je na siromaštvo kojim ćemo se približiti Isusu, gledajući uzor u papi Franji. Drugi dan održano je i klanjanje u čast Srcu Isusovu, a treći dan župnik preč. Alojzije Žlebečič blagoslovio je djecu iz vrtića Cvjetnjak i novopostavljeni kip Srca Isusova, dar štićenice iz Doma. Župnik je poručio djeci i roditeljima da ih Isus blagog pogleda i ispruženom desnicom poziva k sebi, želi im dobrodošlicu svaki dan, a lijevu ruku drži na Srcu kao znak Ljubavi. 

Biskup Ivan Šaško uveličao je ovu svetkovinu predslaveći završno euharistijsko slavlje, nadahnuto iščitavajući poruku za naše sestre iz misnih čitanja. Naglasio je Nježnost Božju izraženu u čitanju iz proroka Hošee, Njegovu očinsku ljubav za čovjeka kojega Bog strpljivo uči hodati. Tako i sestre, doslovno i preneseno, uče druge hodati, djelujući tako u skladu s Očevom Ljubavlju. A sv. Pavao govori o sebi kao o najmanjem od svih, i još manjem od najmanjeg, a na to su osobito pozvane i naše sestre svojim imenom, kao sestre služavke te kao sestre posvećene Malome Isusu koji je znak poniznosti. Biskup je naveo sedam glagola tog poniznog apostola koji su bitni i za naše djelovanje: sagibati se, dati, ojačati, stanovati, shvatiti, upoznati, biti ispunjen. Sestre to čine i trebaju činiti s ljudima oko sebe, bez težnje da budu savršene po učinku. Bitno je prepoznati da je ljubav ta koja preobražava običnost svakodnevnice i da je ona dar Božji i plod srca. A nalazimo je gledajući u križ, u Raspetoga, radosni zbog uskrsnuća novog Adama. Iz Njegovih je rebara nastala Crkva, kako je Eva nekoć nastala iz Adama. Plod te Crkve su i Sestre Služavke Maloga Isusa, koje kao i ostali ljudi žive od vode i krvi koje potekoše iz Njegovih prsiju.

Prečasni Baloban žarko je molio za radost i blagoslov svakog našeg bližnjeg, svih naših članica i naših obitelji, ma gdje bili, u kojem god mjestu ili zemlji te je tako milosti i blagoslov ovog slavlja svih dobrih srdaca raširio daleko izvan okvira Zagrebačke provincije. Biskup je srdačno zahvalio sestrama služavkama na svemu što čine svojim djelovanjem u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Sestre iz Vrhovne uprave te sestre iz mnogih naših samostana i župa, uključujući i posebne goste iz ostale dvije provincije, nazočile su slavlju.

U samostanu "Betlehem" na Kraljevcu sestre su svečano obilježile blagdan Bezgrešnog Srca Marijina misnim slavljem koje je predslavio vlč. Josip Radelja, a u samostanu "Antunovac" na blagdan sv. Antuna zaštitnika kuće, euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Marijan Kušenić.

Sestre Služavke Malog Isusa pokazale su da ljube drago Srce Isusovo, pred Njega sve žele doći otvoreno svojim srcem, svaki dan iznova u istini. Sve su se potrudile i pridonijele ljepoti ovih slavlja jer u tom Božanskom Srcu i Prečistom Srcu Marijinu dom je malih Isusovih služavki, naša prava kuća.