Ove godine obilježile smo 24. listopada, uz moćnu zaštitu sv. Rafaela, 131. rođendan Družbe. U Isusovom milosrđu i služenju prvi vrhbosanski nadbiskup sluga Božji nadbiskup Josip Stadler prepoznaje svoje poslanje i služenje povjerenom mu narodu i vremenu u koje ga Providnost stavila. 

U svoj život i djelovanje utjelovio je evanđeosku Isusovu poruku Mt, 25, 40. Iz njegove ljubavi prema potrebnima rodila se Družba Sestara Služavki Malog Isusa, koju je, Bogom prosvijetljen i nadahnut, stavio pod moćnu zaštitu sv. Rafaela, koji se tada u Crkvi slavio 24. listopada. Na milosni blagdan sv. Rafaela 24. listopada 1890. svečano je otvorio mali zavod u Sarajevu, u Mjedenici ulici, u koju je smjestio dvadesetpet siromašnih žena. On sam zapisuje: "Izabrao se pak taj dan nasumice zato, da bude i pod pokroviteljstvom sv. arhanđela Rafaela, koji se onako očinski pobrinuo za obitelj staroga i mladoga Tobije, ne bi li svojim nebeskim i milostivim pogledom gledao i na sirotne ženske u ubožnici i na njihove odgojiteljice." Odredio da se taj dan slavi kao začetak Družbe, kojoj je kako  zapisuje "sam Gospodin Bog početnik." Zahvalne smo Bogu da ta iskra Božje ljubavi i milosrđa zapaljena u srcu nadbiskupa Stadlera i djevojaka koje su se odazvale na služenje siromašnim i nezbrinutim staricama i nezbrinutoj djeci, te kasnije prihvatile i redovnički poziv, i danas živi i služi bližnjima po nama sestrama.

 U samostanu sv. Ane u Splitu za ovaj veliki Družbin blagdan duhovno smo se pripremale devetnicom, slijedeći ovogodišnje upute vrhovne glavarice uz blagdan sv. Rafaela, i kroz devet dana imale jednosatno euharistijsko klanjanje, a posebno trodnevnicom pred sam blagdan. Trodnevnicu sa svetom misu i prigodnom propovijedi predvodio nam je ravnatelj sjemeništa don Vedran Torić. Na sam blagdan sv. Rafaela svetu misu s prigodnom propovijedi slavio je dr. fra Ante Akrap iz samostana na Trsteniku. Nakon svete mise uslijedilo je zajedničko druženje kod obiteljskog stola.

  Jedan i drugi propovjednik na temelju Božje Riječi osvijestili su nam naše zvanje i poslanje. Naš utemeljitelj otvoren Božjoj Riječi znao je razlučivati znakove vremena, razlikovati duhove, uočiti djelovanje Duha kod sebe i drugih osoba. Dopustio je da njega samog Isus Krist iščitava, preobražava i mijenja. Potpuno se stavio u Božje ruke i Njegovo vodstvo. I nama je zadatak da u poniznosti dopustimo Gospodinu da nas vodi, mijenja na bolje, da mu budemo što sličnije. On pozna našu slabost i krhost. Ne dajmo se preplašiti i obeshrabriti na putu duhovnog rasta i u kreposnom životu. Božja milost i milosrđe su veći od naše slabosti. Mi smo ljubljena djeca Božja. Iz osobnog iskustva Božje ljubavi nosimo i drugima oko sebe tu ljubav i mir.

 Anđeli su uz Boga, oni su poslanici i Božji posrednici između nas ljudi i Boga, za naše spasenje, posvećenje i poslanje. Bog šalje u kuću Tobijinu poruke preko arhanđela Rafaela. On im je Božji glasnik, Božji pratioc, Božji lijek, savjetnik da i oni čine dobra djela Bogu ugodna. Gospodin i nama preko arhanđela Rafaela govori da je On za čovjeka, da On vodi i naš život Božjim milosrđem. Poučava nas da iščitavamo sami sebe u svjetlu Božjeg milosrđa i Božje ljubavi prema nama. Trebamo dopustiti da Gospodin u našim životima liječi naše međuljudske odnose, duhovne i tjelesne slabosti i rane. On neka nas savjetuje, odgaja i upućuje da i mi budemo Božji lijek drugima. Pozvane smo kao sestre Služavke Malog Isusa biti Božji lijek ljudima ovog vremena danas, biti anđeli dobrote, ljubavi, milosrđa, mira, praštanja, blagosti, strpljivosti, najprije u zajednici, jedna s drugom, a onda i sa svima s kojima se susrećemo u svom djelovanju, na osobiti način rubnima i potrebnima svake vrste.

  s. M. Maneta Mijoč