„Svemu se od Boga nadaj, a sam se nikakva truda ne boj.“

ŠTO JE STADLER GOVORIO

„Svemu se od Boga nadaj, a sam se nikakva truda ne boj.“

KAKO JE STADLER ŽIVIO

Nadbiskup je bio uistinu neumoran radnik, on je radio uvijek. Dječačko sjemenište, crkva sv. Alojzija i velika gimnazija u Travniku, crkva sv. Ćirila i Metoda, Egipat, Betlehem te prekrasna katedrala Presvetog Srca Isusova tek je dio onoga što nam je svojim marljivim radom ostavio u baštinu. Pravu vrijednost njegova rada možda je najbolje dočarao veliki biskup Strossmayer koji je vidjevši sve ono što je Stadler izgradio stao pred njega i viknuo mu: „ Ti si čudotvorac Božji! U kratko vrijeme i gotovo iz ničega učinio si djela, za koja drugi trebaju čitava stoljeća“ No koliko je god bio čovjek rada, Josip Stadler, još i više je bio čovjek duboke molitve. Upravo iz te molitve proizlazilo je ono duboko povjerenje u Boga koje ga je nosilo i hrabrilo te koje je činilo njegov rad uspješnim. Jednom prilikom kada mu je jedan prijatelj prigovorio kako ima puno planova, a lošu financijsku situaciju prema kojoj ne bi trebao planirati toliko gradnji Stadler mu je odgovorio: „ Prijatelju moj, ne govorimo li svaki dan kod svete mise i u brevijaru: `Pomoć je naša kod Gospodina koji stvori nebo i zemlju.´ Jesi li čuo, moj brate: Koji stvori nebo i zemlju? Ono što mi planiramo samo su sitnice, a da to ne bi mogao napraviti Onaj koji je stvorio nebo i zemlju.“ te tim riječima posvjedočio o svojoj velikoj nadi i vjeri u Boga.

RAZMIŠLJANJE:

Živjeti nadajući se svemu od Boga i ne bojeći e nikakva truda značilo bi izabrati Boga kao Onoga kojemu predajemo svoj život bivajući, istovremeno, onima koji aktivno žive svoj život surađujući neprestano s Božjom milošću te osluškujući neprestano Njegove poticaje na način da savjesno i temeljito radimo ono na što nas on poziva, da uložimo sav svoj trud čak i u stvari koje nam izgledaju preteške i koje , čini se, prelaze naše mogućnosti i granice, da budemo uvijek raspoloživi i otvoreni ne bježeći i ne izbjegavajući nikakav rad uvijek imajući na umu da bez Boga sav naš trud, svaki naš pokušaj, svaki naš rad, sve naše zapravo nije ništa te se može pretvoriti jedino u izvor iscrpljenosti, napetosti, obeshrabrenosti te proizvesti u nama želju za odustajanjem.

Nadati se svemu od Boga, imati apsolutno povjerenje u Njega i predati mu sve, koliko god jednostavno i lako zvučalo, a i bilo, iziskuje od čovjeka veliki napor i trud no živjeti na ovakav način uči nas staviti se na raspolaganje Bogu živeći odgovorno svoj život  i omogućava nam otkriti život kao dar, dar koji smo oduvijek hitjeli i imali, ali smo ga tek sada otvorili. Živimo li nadajući se svemu od Boga i ne bojeći se nikakva truda živjet ćemo tada trudeći se biti, a bivajući svijesni da samo Božjom milošću jesmo i činimo.

ODLUKA:

Slušat ću Božje poticaje i raditi zauzeto i savjesno svoje dužnosti polažući sve ono što radim u Njegove ruke.

MOLITVA SA STADLEROM:

„Gospodine moj, Ti jedini kraljuj u mojoj duši ja Ti je svu predajem osjetila svoja, snagu svoju, um svoj, volju svoju. Sve moje neka služi ljubavi Tvojoj zauvijek.“

Priredila: s. MIlana Žegarec