“Putem srca” u Samoboru

“Putem srca” u Samoboru

Subota, 2. 4. 2011.

SAMOBOR: U subotu, 2. travnja 2011. bile smo na susretu u samostanu sa sestrama Služavkama Malog Isusa. Djevojke su bile iz Zagreba, Samobora i Domaslovca. Ovaj su susret osmislile s. Rebeka i s. Marina kojima smo jako zahvale na tom danu i s veseljem očekujemo i druge pozive za slične susrete. Na početku smo se pomolile, upoznale, ukratko upoznale družbu SMI, a potom smo se podijelile u dvije skupine i obrađivale biblijski tekst o ocu i dva sina.


Mlađi je brat zatražio od oca da mu da dio njegovog imanja pa otišao u drugu zemlju. Kada je potrošio i izgubio sve što je imao, vratio se jadan i tužan ocu. Otac je bio veseo što mu se mlađi sin vratio živ i zdrav te je odlučio napraviti slavlje. Mlađem je sinu odjenuo najljepšu haljinu, stavio mu prsten na ruku, zaklao tele... Svirka je počela i svi su se veselili. Za to je vrijeme stariji sin obrađivao zemlju. Kada je čuo svirku, upitao je slugu kakva je to buka. Ovaj mu odgovori da mu je otac priredio slavlje za mlađeg brata. Stariji sin je ostao ljubomoran i ljut, nije se htio veseliti s njima. Kada je otac vidio da je stariji sin vani sam, došao je do njega i počeo ga nagovarati da uđe i da se on veseli s njima. A on mu je odgovorio: ,,Oče, ja ti svaki dan pomažem, nikada tvojoj naredbi nisam rekao ne, uvijek sam tu uz tebe, a ti meni nikada nisi priredio veselicu. A kad je u pitanju tvoj mlađi sin, odmah mu prirediš i daš ono što on želi, a on nikada nije bio uz tebe koliko sam ja bio!”

Što mislite tko je tu u pravu? Tko je pravilno postupio a tko nije? Na ta smo pitanja odgovarale. Prva skupina je morala odrediti osobine oca, a druga skupina osobine mlađeg i starijeg brata. Kada smo to napravile, prezentirale smo to na plakatu.

Nakon toga je bila sveta misa u kapelici. Tamo nam se priključila Iva koja se nastavila veseliti s nama. Svetu misu vodio je fra. Željko. Na misi smo se molile, proveselile, raspjevale i obratile Bogu.

Nakon svete mise imale smo ručak, ali prije smo se još malo poigrale. Kada smo ručale i malo se odmorile, bilo je vrijeme za križni put. Spremile smo se i krenule. Trebalo nam je dosta vremena da se popnemo do kapelice sv. Ane, ali uz smijeh i veselje, uspjele smo. Kod kapelice sv. Ane malo smo se odmorile pa krenule na križni put. Svaku postaju križnog puta čitala je druga djevojka. Kada smo završile s križnim putem, polako smo se vraćale prema samostanu, ali za to se vrijeme Iva poskliznula i pala, ali hvala Bogu nije joj ništa bilo.

Na putu do samostana smo svratile na sladoled, bio je jako ukusan. Kada smo napokon došle, malo smo se odmorile, poigrale, a onda se krenule igrati s časnama igre koje su one osmislile... Bilo je zabavno, ali se nažalost bližio kraj. Na kraju smo još malo razgovarale, uzele jako lijepe poklone i uz pozdrav i osmjeh svaka krenula svojoj kući.

Petra i Mia Lučić, sudionice susreta

P. S. Bilo nam je odlično i rado ćemo to ponoviti!

  Vijesti - Sve