Svetkovina Rafaelova potiče nas da se zagledamo licem i srcem u Božje lice, i tako dođemo do Izvora s kojeg je Utemeljitelj napajao svoju dušu i usmjeravao sve svoje djelovanje. 

Sretne smo što naš otac Utemeljitelj nosi naslov Sluga Božji, što je već bio od samog početka služenja Crkvi. Svaki dan je razmatrao o svojemu načinu služenja i čovjekovoj potrebi u moru bijede. Sve što je tražio pronašao je u Knjizi o Tobiji kako – je Bog poslao arkanđela Rafaela da bude pomoćnik i liječnik ljudima. Promatramo kako je to Rafael činio božansko – ljudski, nenametljivo, prijateljski. I arkanđeo Rafael i Josip Stadler su izvršili svoje poslanje do kraja u službi ljudima na slavu Božju. Njihova je uloga bila služenje čovjeku i klanjanje Bogu, Izvoru svega. 

Mi smo pozvane upravo to isto danas – biti malo svjetlo na putu, upaljeno na Isusu, nikada ni u čemu u svoje ime, nego uvijek i svuda do zauvijek Njegove male služavke koje dogorijevajući svijetle za Njega. Svaka služavka mijenja lice zemlje. Imamo stvaralačku sposobnost, od Boga darovanu, množiti talente, stvarati ozračje sretnih osoba, donositi radost, raditi rado, živjeti smireno i umrijeti sretno. Ako imamo višak dobara, ispunimo ruke potrebniku, ali više od toga je, utješiti tužna, ohrabriti klonulog, poželjeti sretan dan, Božji blagoslov i obećati molitvu. Svega tog blaga smo i same potrebne. Možda bismo mogle započeti s drugačijim navikama, umjesto prijekora i ukora uputiti ohrabrujući pogled, meku riječ, razumijevanje za nastali problem. Tu se krije glad svakog čovjeka, možda i zdravlje. „Budi liječnik bolesnima budi jakost žalosnima“, tako ćemo postati međusobno sestre anđeli.

U zajedništvu sa svetim arkanđelom Rafaelom, s potpunim povjerenjem u Boga činit ćemo nemoguće stvari mogućima, bez straha ići naprijed, izvršavajući Božju volju u svojem svakidašnjem poslanju. 

Svakoj sestri, novakinji 
i kandidatici čestitam 
sto dvadeset i osmi rođendan Družbe. 

Vaša 
s. M. Petra Marjanović
prov. glavarica