Stadlerov dan u ožujku 2024.
Stadlerov dan u ožujku 2024.
Ponedjeljak, 11. 3. 2024.U večernjim satima u četvrti korizmeni petak trećeg korizmenog tjedna, 8. ožujka 2024., u katedrali Srca Isusova Euharistijsko slavlje predvodio je odgojitelj u internatu Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ i rektor samostanske crkve Kraljice krunice vlč. Darko Endrich.
Na početku Svete mise generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić predstavio je propovjednika te kazao da će u ovaj korizmeni petak, koji pada u dan kada se na osobit način u katedrali moli za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera, vlč. Darko propovijedati na temu: „Vjernost, sebedarje i predanje u molitvi po uzoru na nadbiskupa Stadlera“
„Danas, osmoga u mjesecu, kada molimo za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, želimo promišljati odakle je taj neumorni radnik na njivi Gospodnjoj crpio snagu za svoja djela i gdje je ključ njegova uspjeha koji je i nama danas vidljiv“, kazao je vlč. Endrich na početku svoje propovijedi napominjući da su mnogi su pokušali dokučiti, u čemu je bio izvor Stadlerove snage i poleta za takvo, gotovo neograničeno sebedarje. Podsjetio je da i biskup Strossmayer prigodom posjete Sarajevu 1886. godine rekao Stadleru da je „čudotvorac Božji“ jer je u kratkom vremenu i gotovo iz ničega učinio brojna djela.
„Znajmo, braćo i sestre, da su ljudi duboke molitve bili i ljudi velike aktivnosti i sebedarja o čemu svjedoče mnogi sveci i mistici kako nekad, tako i danas. Oni, boraveći s Bogom u molitvi, bivaju sve dublje uvučeni u Božje planove spasenja s ljudima te ih počinju osjećati kao svoje. Tako bivaju zahvaćeni snažnom željom za djelovanjem. Stadlerov je život i rad bio trajno isprepleten molitvom. Ona mu je otvarala uvijek nove vidike djelovanja i davala odvažnost za velike pothvate, čije ostvarenje nije moguće razumjeti samo ljudskom logikom. Iskrena i predana molitva dovela ga je do gotovo bezgraničnog pouzdanja u Boga kojemu je predavao sve svoje namjere, planove i pothvate povezane s puno protivnosti i trpljenja“, rekao je vlč. Darko te dodao da je, već od ranog djetinjstva, koje je bilo obilježeno patnjom, mali Josip svakoga dana išao na Misu iz vlastite želje te izabrao Boga za svoju baštinu.
„Prihvativši biskupsku službu u Sarajevu znao je da će ga to stajati puno truda i muke, ali je osjećao da ga Gospodin na to zove. Suočio se s brojnim zadaćama, potrebama, neshvaćenostima, neimaštinom, ali se čini da te teškoće i brojne neizvjesnosti nisu ugasile njegov molitveni život, nego naprotiv, jačale su ga i oblikovale u čvrstog i nepokolebivog muža vjere i predanja“, kazao je propovjednik te podsjetio na svjedočanstvo Stadlerova tajnika Tvrtkovića koji je zapisao da je Stadler ustajao ljeti i zimi u pet sati te molio pa zatim slavio Svetu misu pa opet molio i cijeli dan prožimao molitvom. „Prije večere bio bi na zajedničkoj večernjoj molitvi u kapelici, s kućnom osobljem. Iza večere molio bi u sobi sve tri krunice u čast Kraljice svete Krunice… Može se ustvrditi da je Stadler proveo u molitvi 7 do 8 sati dnevno“, podsjetio je vlč. Endrcih na zapisane riječi tajnika Tvrtkovića ističući da je prvi vrhbosanski nadbiskup s Kristom, svojim vjernim prijateljem i Bogom, dijelio sve svoje brige i zadatke i u potpunosti mu povjeravao njihovo ostvarenje.
„Nadbiskup Stadler čvrsto je vjerovao u moć molitve i u nju se pouzdavao. Kada bi imao s nekim pregovarati, običavao je reći: Molim vas pođite ponajprije u kapelicu pred Presveto i molite. A biograf Tvrtković ističe da ni jednu odluku nadbiskup nije donosio bez prethodne adoracije… Česta i ustrajna molitva, boravak s Onim koji ga ljubi vodila ga je do bezuvjetnog pouzdanja u Božju dobrotu u svim velikim i malim stvarima, u svim okolnostima i situacijama života. Puno puta se uvjerio da bez molitve nema pouzdanja jer osoba ne koristi priliku iskusiti da je Bog Otac kojemu se može sve prepustiti. Po svojoj djetinje odanoj molitvi Stadler je uistinu bio svjedok Božje brige i providnosti u djelima koja je poduzimao. Njegovo 36-godišnje služenje Vrhbosanskoj nadbiskupiji i brojna djela koja je ostvario na materijalnom i duhovnom planu ne mogu se razumjeti čistom ljudskom logikom. Ona su zasigurno plod njegova pouzdanja u Boga i u Božje vodstvo. Nadbiskupa Stadlera svi su poznavali kao pastira zauzetog za svoje vjernike, osobito za siromašne. Dok je od drugih molio pomoć i potporu, sam je živio vrlo siromašno dijeleći sa siromasima sve što je imao. Nosilo ga je trajno uvjerenje da sve što čini najmanjima, čini samom Gospodinu“, kazao je vlč. Darko.
U koncelebraciji je bio don Zlatko Brauchler, rodom iz Njemačke čiji su preci podunavski Nijemci iz Nijemaca. Studirao je filozofiju na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove u Zagrebu, a 7. listopada 2023. zaređen za svećenika talijanske biskupije Cassano u bazilici sv. Petra u Vatikanu. Potom je nastavio poslijedplomski studij na Lateranu. Poželio je doći u Sarajevo te slaviti Misu u katedrali i moliti na grobu sluge Božjega nadbiskupa Stadlera. Prije toga slavio Svetu misu u kapelici sestara Služavki Malog Isusa u njihovu samostanu „Egipat“.
Na kraju Svete mise katedralni župnik i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu vlč. Oliver Jurišić predvodio je pobožnost Križnoga puta. Liturgijsko pjevanje tijekom ove pobožnosti i Euharistijskog slavlja animirao je zbor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem profesora liturgike na spomenutom KBF-u vlč. Ivana Rake. Sestre Služavke i prijatelji malog Isusa čitali su misno čitanje i molitvu vjernika.
Na kraju Svete mise vlč. Darko i dvojica koncelebranata pošli su u dno katedrale kod groba sluge Božjega Josipa Stadlera. Okružen sestrama Služavkama Malog Isusa i djecom iz Stadlerova dječjeg doma „Egipat“ predmolio je molitvu za proglašenje blaženim Sluge Božjega Josipa Stadlera. (kta)