U duhovnom Centru sestara Služavki Maloga Isusa na Gromiljaku završen je drugi ljetni kamp, koji se odvijao pod motom “Poveži se“. Kamp je održan od 20. do 24. kolovoza 2014 godine. Nositelji cijelog programa i „duša“ ljetnog kampa bili su Prijatelji Maloga Isusa – animatori iz župe Gromiljak, predvođeni sestrama iz „Kuće Navještenja“ na Gromiljaku. Na kampu su sudjelovali mladi od završenog sedmog razreda osnovne škole do 3 razreda srednje škole, a dolazili su iz župa Gromiljak, Kiseljak, Fojnica i Brestovsko.

Zadnja dva dana kampu su se pridružili mladi iz župe Dolac kod Travnika. Specifičnost ovogodišnjeg kampa bila je između ostaloga ta da su nam se pridružili mladi prijatelji iz italije. Talijanska grupa mladih bila je predvođena don Gabrielom, a došlo ih je 35 iz Bologne. Srdačnu dobrodošlicu pripremili su im animatori Prijatelja Maloga Isusa zajedno sa sestrama. Mnogima od njih ovo je bio prvi boravak u našoj domovini, pa su ga iskoristili u obilasku i upoznavanju naše sredine kao i druženju s mladima iz župe Gromiljak.

Kamp je započeo hodočašćem u župu Deževice. Iako se znalo da put nije lagan, odazvao se veliki broj mladih. U ranim jutarnjim satima tridesetak mladih krenulo je prema Deževicama. Nije smetalo ni blato niti umor koji su nas zadesili na putu, jer se osjetilo da nas povezuje isti cilj kojemu nas predvodi naš mali Isus. Nakon 6 sati pješačenja, uspona i padova mladi i dvije sestre Služavke Maloga Isusa stigli su svom cilju. Na ulazu u župsko dvorište dočekao nas je župnik vlč. Mladen Kalfić, koji nam je priredio ugodnu dobrodošlicu. Nakon svete mise, koja je održana na vrelu sv. Jakova, župnik nas je počastio bogatim ručkom. Nakon tako ugodnoga druženja umor se nije osjetio, a mladi vračajući se kući pokazali su kako jedva čekaju početak novoga radnoga dana.

Drugi dan, iako kišovit, bio je ispunjen smijehom i radošću. Pokušali smo kroz igru uspjeti zapamtiti imena svim učesnicima; nekome je to išlo malo bolje, a nekome malo lošije. Budući da je kiša promijenila naše planove, animatori su se uspješno snašli i program odradili više nego zadovoljavajuće. Druženje je završeno zahvalom Bogu i molitvom za uspješnost narednoga dana. Naši prijatelji iz Italije taj su dan iskoristili u obilasku bolesnih i obitelji u potrebi.

Sljedećega je jutra sunce zasjalo punim sjajem, i najavilo uzbudljive aktivnosti. Igre su bile uglavnom natjecateljskoga tipa, pa su se mladi isticali u rješavanju različitih prepreka. Kamp službeno nije ni počeo, a moglo se reći da je zabava bila na samome vrhuncu. Službeni dio kampa počeo je u subotu 23. 8. 2014. kada su nam se pridružili i naši prijatelji iz Italije. Taj smo dan započeli svetom misom u župnoj crkvi Imena Marijina na Gromiljaku tijekom koje su svirali i pjevali animatori Prijatelja Maloga Isusa iz Gromiljaka. Oko stola Gospodnjega sve nas je ujedinila molitva i pjesma. U nastavku sudionici kampa su bili podijeljeni u četiri skupine. Prvi zadatak je bio da svaka grupa smisli zajedničko ime i način na koji će se predstavljati. Posebno treba istaknuti, kako su svi bili jako kreativni s puno ideja i prijedloga. Jedna grupa u svom predstavljanju je održala i ceremoniju vjenčanja. Potom smo krenuli s malo komplikovanijim zadatcima u igri s ciljem zajedničkoga rješavanja prepreka. Animatori su se pobrinuli da mladi na ovom kampu nauče i prenesu nešto novo. Zato su napravljene dvije vrste radionica, jedna kreativna i druga biblijska. Svaka osoba se mogla pronaći u nečemu, bilo u pravljenju ili crtanju i pisanju. Budući da je dan bio ispunjen vremena za odmor i pauzu je bilo vrlo malo. Jedan dio mladih iz župe Gromiljak tu je večer u svoje domove primilo mlade iz Italije. To se vrijeme iskoristilo za zajedničko druženje i upoznavanje. Kako to uvijek biva tek na kraju nekoga druženja shvatimo kako je tih par dana prošlo u ugodnom i korisnom raspoloženju, te su svi bili žalosni što je vrijeme zajedničkoga druženja pri kraju. Tek smo u tim trenutcima osjetili veličinu Božje ljubavi i snage koja povezuje i zbližuje; spajanje onoga što je u prvi trenutak bilo nemoguće u nešto veliko i moguće. Susret smo završili povezivanjem i prikazom radova urađenih proteklih dana. Na kraju želimo zahvaliti ponajprije Bogu koji nas povezuje i vodi. Zahvalni smo i sestrama Služavkama Maloga Isusa što su nam ustupile ne samo svoju kuću i dvorište, nego su i sebe stavile nama na raspolaganje. Nadamo se da ćemo i sljedeće godine koracati ka novim uspjesima i izazovima.

Ana Pecirep