Veliki milosni dar i događaj dogodio se u našem hrvatskom narodu, pohodio nas je naš sv. Leopold Bogdan Mandić. Jedinstveni i čudesni tjedan u Hrvatskoj od 13. do 18. travnja 2016.godine. Vjerni puk pohrlio je u Zagreb gdje nas je čekao svojom svetošću i milostima zaštitnik Godine milosrđa. Papa Franjo stavio nam ga kao uzor u poniznosti, milosrđu, praštanju i ljubavi prema drugima i drugačijima.

U organizaciji župe Gospe od Pojišana u Splitu, koju vode Leopoldova braća kapucini, krenula su tri autobusa župljana na dvodnevno hodočašće 15. – 16. travnja u Zagreb. Voditeljica u jednom autobusu bila je sestra Dolores. Iz ove župe hodočastili su svi članovi Društva PMI-a i podupiratelji. Od sestara bila je s. Leona. Došavši u Zagreb, pošli smo u katedralu, prošli kroz vrata milosrđa,te se pomolili našem blaženiku Alojziju Stepincu. Ujedno smo posjetili katedralnu riznicu i Stepinčev muzej. Po geslu velikog Stepinca „ U Tebe se Gospodine uzdam“  i Leopoldove misli „ Imajte vjeru, Bog je lijek i liječnik“ , naš hod je bio lagan i osnažen milostima i snagom. Poslijepodne stigli smo vođeni Božjom rukom pred svetište sv. Leopolda u zagrebačkoj Dubravi. Prolazeći kroz vrata milosrđa, molitvom pred relikvijama sv. Leopolda, osjetili smo snagu milosti njegova zagovora. Bog nam je podario dar sudjelovati na dvije sv. Mise a jednu je predslavio biskup msgr. Mate Uzinić. Cijelu večer bili smo sudionici meditacija te zadivljeni velikom vjerom rijeke hodočasnika. Gledajući strpljivost i žar vjere koji smo primjećivali često smo ponavljali: „Blago nama koji vjerujemo. Vjera je čudo, sačuvaj nam Bože dar vjere.“
Budući da smo bili smješteni u neposrednoj blizini svetišta, slijedećeg jutra došli smo rano ponovno moliti za razne osobne nakane, naše obitelji, naroda, Družbe, Provincije, dobročinitelja, PMI-a, te za bolesnike, mlade…
Slijedila je sv. Misa, a pjevao je zbor Gospe od Pojišana. Tada sam 40 minuta dobila veliku milost što sam bila čuvarica kod tijela sv. Leopolda u ime redovnica. Budući da sam bila uz svečevu glavu, svih sam preporučila njegovu zagovoru, kao i duhovna zvanja upravo pred nedjelju Dobrog Pastira. U sebi sam šaptala: „Jesi li me sve čuo, sv. Leopolde?“ Daljnje naše hodočašće nastavili smo Majci Kraljici Hrvata u Mariji Bistrici. Prošavši kroz vrata milosrđa slavili smo u 11 sati sv. Misu zajedno sa hodočasnicima iz Herceg Novog, rodnog mjesta sv. Leopolda. Predslavitelj je bio kapucin fra Miljenko Vrabec, župnik iz Splita. Tu smo molili Marijin zagovor i hodali stopama blaženog Alojzija Stepinca i sv. Ivana Pavla ll. koji je u ovom svetištu proglasio našeg blaženika. Veličanstveno je bilo gledati hodočasnike kako su dubokom vjerom molili križni put, prebirući vlastite Kalvarije i snažili ih na Isusovu križu. Nakon zajedničkog ručka krenuli smo u Krašić nadahnuti se ponovo kod našeg bl. Stepinca, te molili za njegovo skoro proglašenje svetim. Meditacije, krunice, svjedočenja u autobusu, snaga radosti, izdržljivosti, zajedništva, plod su svih milosti koje smo doživjeli zagovorom naših velikana vjere koji nas s Majkom Marijom vode k Isusu.
Rijeke hodočasnika koje smo susretali na odmorištima vraćajući se u Split, svi su zračili radošću i obnovljenom snagom. Kod sv. Leopolda i bl. Alojzija Stepinca sreli smo dosta naših sestara počevši od Boke Kotorske, Dubrovnika, Metkovića, dalje preko Splita, te nekoliko iz Zagrebačke i Sarajevske provincije.
Bilo je među hodočasnicima sa svojim župama i članova PMI-a. Sv. Leopold imao je razne patnje u svom životu, ali je uvijek molio Isusa ovo: „Isuse, samo mi daj milost da mogu ispovijedati i biti oruđe Tvog milosrđa.“ Koje li vjere!
Sv. Leopolde, zagovaraj nas da budemo odraz Milosrdnog Isusova lica našim bližnjima i svim potrebnima kroz Stadlerovo geslo:“ Imaj srce..“

s. Dolores Brkić