U nedjelju, 18. ožujka 2018. u samostanu „Egipat“ održana je duhovna obnova na temu: Ispit savjesti na temelju biblijskih likova, za postulantice i novakinje sarajevske Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, koju je predvodio vlč. dr. sc. Dubravko Turalija, profesor na KBF-u Sarajevo.

Duhovna obnova se sastojala od jednog predavanja prije podne, molitve u podne, te je nakon okrijepe i druženja oko obiteljskog stola u posljepodnevnim satima nastavljena egzegezom nedjeljnog evanđelja i klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, te je svoj vrhunac dosegla slavljenjem svetog Euharistijskog slavlja, na kojemu je sudjelovala ostala zajednica sestara i djeca Stadlerovog Dječijeg „Egipta“. U prvom predavanju je nam vlč. Turalija govorio o Jakovljevom blagoslovu iz knjige Postanka (Post 49, 1-33). U spomenutom poglavlju Jakov poziva svih svojih 12 sinova, da ih blagoslovi te izriče nad njima proroštva koja će ih zadesiti. Prisjetili smo se kako je Jakov imao veliku ljubav Rahelu, kćer svoga ujaka Labana, koju je htjeo oženiti. No, ujak ga je prevario i podvalio mu svoju stariju kćer Leu za ženu. Na koncu je Jakov ipak mogao oženiti svoju veliku ljubav Rahelu, koja će mu u njegovoj starosti roditi dva sina, Josipa i Benjamina. Jakov je s Leom imao šest sinova, koji su se zvali Ruben, Šimun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun i jednu kćer Dinu. S Rahelinom sluškinjom Bilhom imao je dva sina, jedan se zvao Dan, a drugi Naftali, a sa Leinom sluškinjom Zilpom također je imao dva sina koje nazva Gad i Ašer. Prvo pozva svog prvorođenca Rubena kojeg naziva svojom snagom, ali ga i ukorava obznjanjući mu kako zna za grijeh koji je počinio, te tako oskvrnuo postelju svoga oca. Ruben nije mogao kontrolirati svoje apetite i svoje želje. Bio je spreman počiniti i grijeh kako bi dobio ono što on želi. Tu vlč. Turalija stavlja pred sve nas pitanje: Imam li ja nešto, što poput Rubena ne mogu kontrolirati? Svoj jezik, hirove, ponos? Nešto čime ugrožavam svoj poziv, svoje redovničko opredjeljenje? Nadalje Jakov poziva svoje sinove Šimuna i Levija koje prekorava zbog njihove velike srdžbe i osvetničkog duha. Nastavlja sa Zebulunom, Jisakarom i Danom kojeg naziva Zmijom ljuticom, koja će braniti Izrael od njegovih neprijatelja. I tu nas je vlč. Turalija pozvao da se zapitamo, jesmo li mi braniteljice svoje Družbe, svoje zajednice ili sestre? Pomažem li svoju zajednicu ili je rušim, razgrađujem zajedništvo? Podsjetio je nas na riječi našeg Utemeljitelja sluge Božijeg Josipa Stadlera koji je s. Vjekoslavi na smrtnoj postelji rekao: Vjekoslava, čuvaj mi Družbu! To je Utemeljiteljeva oporuka svakoj sestri: „Sestro, čuvaj mi Družbu!“ Svaka od nas nosi svoj dio odgovornosti za napredak ili nazadak Družbe. Potom Jakov blagosljivlje svoga miljenika Josipa za kojeg kaže da je plodno stablo kraj izvora i stijena Izraela. Josip je bio dobra i plemenita srca, spreman oprostiti svojoj braći koja ga prodaše u Egipat. U dan nevolje, spašava svojeg oca i braću od gladi. Njega nam vlč. Turalija osobito stavlja na srce, kao primjer i uzor svakog kršćanina, a osobito svake Bogu posvećene osobe. Na posljetku Jakov blagosljivlje svoga sina Judu, riječima: „Ali tebe, Juda, hvalit će braća tvoja; ruka će ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjat će se pred tobom sinovi oca tvojega. Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti.“ Umiljat, krotak, pitom – to je Juda iz čijeg će plemena doći Kralj David i na koncu sam naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist – Kralj Izraelov! Nakon podnevne molitve i zajedničkog ručka uputili smo se zajedno sa vlč. Turalijom „lomiti kruh riječi Božje“ i razmišljati o misnim čitanjima dana. U Evanđelju nam Isus govori: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.“ Tim riječima Isus svakog od nas poziva, da idemo za njim, da se ne bojimo poteškoća, da se ne bojimo podmetnuti leđa i biti potporni stup u svojoj zajednici, širiti ljubav i razumijevanje, i kad dođe čas nositi svoj križ strpljivo i s pouzdanjem u Onoga koji je rekao: „Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.“ (Mt 28,20) Okrijepljeni riječju Božjom pošli smo u kapelu pokloniti se našem Gospodinu i provesti koji trenutak u samoći s Njim. Vrhunac cijeloga dana bilo je zajedničko Euharistijsko slavlje sa svim sestrama i djecom Stadlerovog Dječijeg Egipta u kojem smo od srca zahvalili Gospodinu na svim Njegovim milostima i blagoslovima kojima je obdario naše živote, te na daru vlč. Dubravka koji se uvijek rado odazove našem pozivu i obogati naša srca približavajući nam svo bogatstvo i dubine Svetog Pisma.

s.M. Pia Pilić, novakinja