127 godina pod okriljem sv. Rafaela
24. Listopada 2017. godine sestre Služavke Maloga Isusa u Sarajevu proslavile su svoju 127. obljetnicu postojanja i djelovanja svoje Družbe koju je osnovao Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup upravo na današnji dan, blagdan sv. arkanđela Rafaela 1890. godine. ove godine za blagdan sv. rafaela i slavlje Družbe pripremale smo se trodnevnicom u kapeli u samostanu „Egipat“ u kojoj smo pod svetim Misama razmišljali o milostima kojima je Družba obdarena kroz 127 godina postojanja.
Prvi dan trodnevnice sv. Misu je predslavio vlč. Franjo Tomić te je u svojoj propovijedi, između ostalog rekao kako mi, Služavke Malog Isusa, uz Malog Isusa koji je izvor života i smisla životnog zvanja, imamo i puno drugih svetaca, zagovornika i primjera za svoj život, počevši od BDM – najveće službenice, preko sv. Josipa, službenika Malog Isusa i mnogih drugih Božjih miljenika pa sve do arkanđela Rafaela. Vlč. Franjo smatra, kao što i mi vjerujemo, da je utemeljenje zajednice na baš jedan ovakav blagdan uistinu bilo izabrano s nadahnućem Duha Svetoga. Povezavši svoje nadahnute riječi s današnjim čitanjem iz Staroga Zavjeta i s praocem našim Abrahamom, vlč. Franjo naglasio kako je bitno uvezati radost molitve s radošću nadvladavanja svojih slabosti, koje svatko od nas ima, poput Abrahama. A to možemo iz uvjerenja da je Rafael – Bog iscjeljuje – tu s nama.
Drugi dan trodnevnice predovodio je vlč. Goran Kosić koji je propovijedajući, izrekao jako lijepe i poticajne misli. Najprije nas je sviju podsjetio na svačiju povezanost s anđelima – onu najslađu – iz vremena kad smo bili djeca i molili se svom anđelu čuvaru. I sada, možemo reći da je „anđeo zapravo onaj koji je Bogu drag, tj. onaj tko se u Boga uzda i Bogu služi“. I prema svemu tome trebamo biti svjesni da smo onda i „mi ti koje je Bog stvorio i da smo pozvani steći život vječni i gledati Boga licem u lice, što anđeli već i rade“. Pozvani smo dakle, biti anđeli jedni drugima, oni dobri anđeli, a to možemo učiniti tako što ćemo druge poticati u dobru, možemo učiniti svaki dan dajući Bogu Božje, a to jest pouzdanje i ljubav. Na kraju propovijedi vlč. Goran nam je svima poželio da imamo više pouzdanja kako bismo dali Bogu Božje, a to je ljubav, a to je cijeli život, baš kako je i naš prvi vrhbosanski nadbiskup to učinio – dao je svega sebe i svojim životom sigurno proslavio Boga i zaradio vječni život.
Kroz treći dan trodnevnice vodio nas je prečasni Pavo Jurišić. U svojoj propovijedi je rekao kako nas „godišnjica ove Stadlerove zajednice potiče da malo razmišljamo o ovom našem velikom Pastiru koji je ovoj zemlji i našem narodu činio velika djela“. Zatim je kroz nekoliko pisama koja je nadbiskup Stadler uputio sestrama prikazao ljubav koju je on gajio i očitovao prema zajednici i sestrama u Družbi. „Ova Družba plod je njegove ljubavi prema nevoljnima. A bitna je oznaka svaka ljubavi darivanje sebe i traženje dobra kod drugoga i za drugoga. Stoga ljubav moramo shvatiti u prvom redu kao dobrohotnost prema drugima i kao spremnost da činimo dobro drugima. Naš osnovni stav prema drugome treba biti kreativan, tj. takvo ponašanje i djelovanje koje gradi, koje unaprjeđuje i stvara, kako kaže Pavao: „Ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!“ (Fil 2,4). Ovaj vid ljubavi prema drugima najljepše je naznačen u opisu posljednjeg suda: „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti...“ (Mt 25,31-46). Ljubiti drugoga znači u prvom redu zauzeti pozitivan stav prema njemu i djelovati u njegovu korist, željeti biti od koristi za njega i pomoći mu, govoriti o njemu dobro, prihvatiti ga, poštivati ga. Radi se o dobrohotnom djelovanju. To nam je predstavio sam Isus u svom načinu susreta s čovjekom. To je sluga Božji Josip Stadler vjerno slijedio“. Evo ovim i još mnogim drugim poticajnim riječima hrabrio nas je preč. Pavo, kao i svećenici koji su nam govorili kroz protekle dane trodnevnice. Sad nam je ostalo još ono da se dušom i srcem do kraja pripravimo za sutrašnji blagdan sv. Rafaela.
Na sam dan slavlja sv. Rafaela i slavlja 127. rođendana naše Družbe sv. Misu u 12 sati slavio je fra Nikica Vujica, ekonom provincije Bosne Srebrene uz koncelebraciju 11 svećenika. Na sveto misno slavlje došle su sestre iz drugih zajednica naše Provincije kao i sestre drugih redovničkih zajednica u Sarajevu. U nadahnutom govoru fra Nikica je spomenuo sliku iz Pisama sv. Ignacija Antiohijskog u kojoj on kršćansku zajednicu uspoređuje s pjevačkim zborom, pa piše: „Prihvatite u sebi Božju melodiju. Tako ćete biti veliki zbor u kojem će odjekivati pjesma Kristova. A to je pjesma koju vaš Otac nebeski sluša i po njoj zna da vi pripadate Kristu.“ Zatim je fra Nikica svima dozvao u svijest da i mi pripadamo tom velikom zboru. „Bog hoće da mi tu pjesmu, njegovu i našu pjevamo s drugima. Jer treba nastati jedan zbor, jedna simfonija, u koju će svaki glas unositi svoju pjesmu života, ali tako da jedan drugome ne smeta, nego da se jedan drugome prilagođava i da se održava stalna skladnost.“ Nadalje je rekao: „Ovdje se sjetimo Sluge Božjega, vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Nakon što je u poniznosti čuo Božju melodiju, koju je Bog odredio za njega, svojim glasom, svojom karizmom dostigao je vrhunac, a to je svetost. Tako je Božju melodiju, u svojoj prepoznatljivosti prenio na sve nas, a posebno na vas, drage naše sestre, na vašu Družbu. Utemeljitelj je vašu družbu nazvao: Služavke siromaha. U nazivu je zamislio i uputio na služenje: skrbiti se o siromahu ili služiti Isusu, a to je Božja melodija, po kojoj vas sve prepoznajemo. I kako je vaš nebeski zaštitnik arkanđeo Rafael pomagač na zemlji tako ste i vi svojim služenjem pomagači bližnjemu, siromasima.“
Nakon zajedničkog slavlja sv. Mise, radosno druženje nastavili smo i kod blagovanjau sestarskoj blagovaonici. Radosnom ozračju svakako je doprinjelo prisustvo braće svećenika i sestara, ali i naše djece iz Stadlerovog Dječjeg Egipta koji već dobro znaju što znači svaka godina rasta Družbe sestara Služavki Maloga Isusa jer oni rastu zajedno s nama i uz nas, ali i mi uz njih!
s. M. Sandra Kapetanović