Duhovnoj obnovi, 26. rujna 2015., u samostanu „Egipat“, sudjelovalo je 26 sestara iz zajednice samostana „Egipat“, Vrhbosanske nadbiskupije, Nuncijature, Mostara, Viteza, Prozora i Neuma.

Naše zajedništvo obnove duha započelo je u kapelici molitvom trećeg časa nakon koje smo se uputile u spomen-sobu Utemeljitelja.

Predavanje na temu „Odluke kapitula u duhu Papine enciklike Radost evanđelja“ održala je s. M. Kristina Adžamić. Objasnivši nam dublje odluke XIV. redovitog provincijskog kapitula, s. Kristina je istaknula evangelizacijsku snagu i važnost posvećenja Bogu po zavjetima.

Potrebno je da odluke kapitula nađu plodno tlo i urode djelovanjem. Sve to ne bi bilo moguće ako se ne vratimo na svoje korijene, ne obnovimo žar u duši, obnovimo međusobne odnose i ne budemo navjestiteljice Riječi Božje.

Naglasivši kako bez molitve nema napretka, s. Kristina je rekla kako će onda i sve ostalo ići lakše. Također i evangelizacijska zadaća: biti evangeliziran i evangelizirati druge, najprije sestre s kojima živimo. Ako u zajednici svjedočimo Njegovu ljubav, onda potvrđujemo vjernost Njemu i ostvarujemo evangelizacijsku zadaću.

Znati evangelizirati dar je Duha Svetoga. To se gleda i uči u odnosu Isusa i Njegove braće i sestara. Na to nas potiče i Pavao u poslanici Solunjanima (3,12) kad kaže: „Dao Bog te jedni prema drugima i pred svima rasli i obilovali ljubavlju.“ Svaka od nas pozvana je biti navjestiteljica Ljubavi i evangelizatorica zajedništva. Zbog toga je potrebno obnoviti stil obiteljskog života ugledajući se u sv. Obitelj. Mariji i Josipu središte je bio Isus. To je i nama krajnji cilj - u središte života staviti Isusa.

Kroz sve to, važna je molitva. Duša evangelizacije napaja se na molitvi. Važno je obnoviti molitveni i liturgijski život. Na to nas podsjeća i sv. Otac u pobudnici „Radost evanđelja“ ali i otac Utemeljitelj kad kaže da je molitva naš najvažniji posao. Od velike važnosti za našu dušu su meditacija, adoracija i kontemplacija. Kontemplirati s ljubavlju cilj je za evangeliziranje s ljubavlju, i tek tad ćemo moći čovjekovoj duši dati odgovor. Tek se tako obnavlja duša čovjeka i duša Crkve.

Naravno, bit će kušnji, ali one nam ne smiju ukrasti zajedništvo, nadu, vjeru, žar…  jer u mjeri u kojoj si se susrela s Isusom, u tolikoj ćeš mjeri biti evangelizatorica, zaključila je s. Kristina.

Nakon predavanja, podijelile smo se u četiri grupe i razmišljale, predlagale i odlučivale o nama, o našim korjenima, međusobnim odnosima i žaru evangelizacije. Nakon ručka, vratile smo se sve zajedno iznijeti ono o čemu smo promišljale. Bilo je zaista pravo bogatstvo čuti starije i mlađe sestre, njihova iskustva. 

Kruna našega susreta bila je sv. Misa koju je predslavio vlč. Jakov Kajinić, duhovnik vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Sestre su imale i priliku pristupiti svetoj ispovijedi.

Duhovno obogaćene, krenule smo svojim domovima s odlukom da budemo evangelizatorice koje će pisati povijest Družbe na slavu Maloga Isusa.

s. M. Ana Prkić