GROMILJAK: U večernjim satima 1. rujna 2011. godine u kapelici Kuće Navještenja u Gromiljaku dvadesetak sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske provincije Bezgrešnog Začeća BDM zdušno je zapjevalo „O dođi, Stvorče, Duše Svet“ i time započelo duhovne vježbe koje je predvodio vlč. dr. Pavo Jurišić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, a duhovne su vježbe trajale do 7. rujna 2011. godine.

Kroz pojedine Biblijske likove don Pavo nas je poučavao na što treba biti spreman onaj tko se upusti u avanturu s Bogom. Najprije nas je uputio na mladog Samuela. Samuelov život nam je govorio da onaj tko se upusti u avanturu s Bogom treba znati slušati. Kroz Samuelovo smo iskustvo učili osluškivati Božji govor. Tu zapazismo i Elija koji je živio u ukočenoj svećeničkoj  tradiciji. Iščitavajući poruku za naš život don Pavo nas je upozorio da osoba može živjeti u samostanu, a da pri tom nema iskustva Boga, već živi u obredima.

Nadalje nas je potaknuo da se zagledamo u kreposni život našeg oca Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Stadlera. Gledali smo kako kod njega sve počiva na vjeri, a iz te vjere proizlazila je nepokolebljiva odanost Crkvi. Kazao nam je da tamo gdje Stadler nije uspio djelom uspio je krepošću. Ispripovjedio nam je i to kako je Stadler kao nadbiskup znao plakati, ali u onome što je Božje nije popuštao. Progovorio je zatim o Stadlerovom pouzdanju u Boga, o njegovoj ljubavi i gostoprimstvu, ali i o tome kako nikada nije očitovao koje ga brige more. Predočio nam je kako je Stadler nastojao unijeti reda u onom dijelu svijeta u koji se uvukao nered, te nas je pozvao da se preispitamo: za što je nas Bog predvidio u ovo vrijeme i u ovoj zajednici?

Upirući nadalje pogled u Mojsija  don Pavo nas je upozorio da onaj tko se upusti u avanturu s Bogom mora biti spreman biti u vatrenoj zoni. Govoreći o Mojsiju koji se približava gorućem grmu potaknuo nas je da u mladima nastojimo razvijati gorljivost za Boga.

Prešao je zatim na Elizeja, te je upozorio da je onaj tko se upusti u avanturu s Bogom kušan. Na Elizejevom primjeru zapazismo da oni koji su pozvani ne smiju postavljati uvjete, jer pozvanima nema postavljanja uvjeta. Kod pozvanih je ponuda vrlo jasna: Uzmi ili ostavi!

U daljnjim razmatranjima smo se usmjerili na Jakova koji se borio s Bogom i sa sobom. Tu naučismo da onaj tko se upusti u avanturu poziva, taj se mora pripraviti za borbu s Bogom i sa sobom. Kako je Jakov morao stati pred sebe tako i pozvana osoba mora stati pred sebe, mora doći k sebi.

Govoreći nadalje o Abrahamu kazao je da onaj tko se upušta u avanturu s Bogom mora biti spreman na to da ga Bog pošalje na put. Promatrajući Abrahama zapazili smo da moraju postojati takvi ljudi koji se usude krenuti. Dotakla nas je i prva riječ koju Bog progovara Abrahamu, a ta je:  „Idi!“

Sljedeći Biblijski lik bio je Ilija koji ima iskustvo tereta poziva. Potom smo se usmjerili na Hagaru i na to kako Bog vidi patnju, a onda nam je pred očima bio Jeremija iz čijeg smo života  naučili da Bog misli na onoga tko se upusti u avanturu s Njim. Od proroka Daniela naučismo da je onaj tko se upusti u avanturu s Bogom slobodan i kad je zatvoren. A od kralja Davida naučismo dizati se nakon svakog pada. Po životu kralja Šaula naučismo kako su pogubne „pukotine“, te se zapitasmo o svojim „pukotinama“. Nehamija nam je bio rječit po svojoj nepodmitljivosti i radosti Gospodinovoj koja je bila njegova jakost.

Kroz ovo milosno vrijeme duhovnih vježbi Gospodin nam je govorio po životu svakog Božjeg poslanika. Svjesni smo da nakon duhovnih vježbi Bog šalje nas, pa se nadamo da će milošću Božjom i naši životi biti rječiti.