U subotu, 21. veljače 2026. u samostanu „Egipat“ u Sarajevu održana je korizmena duhovna obnova za sestre Služavke Maloga Isusa koju je predvodio župnik banjolučke župe Pohoda BDM i banjolučki dekan preč. Žarko Vladislav Ošap. Na duhovnoj obnovi sudjelovala je provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten te desetak sestara koje djeluju u Sarajevu. Tema duhovne obnove bila je „Značenje molitve u životu redovnice“. Podsjećajući na to da je korizma povlašteno vrijeme koje nazivaju proljećem duše, potaknuo je sestre da se ne boje zaviriti u svoje srce i odbaciti od sebe sve ono što je suho, kako bi ga pripremile za Uskrs. Govoreći o sredstvima obraćenja – postu, molitvi i djelima ljubavi, posebno je progovorio o molitvi. Navodeći dokument o prilagođenoj obnovi redovničkog života „Perfectae caritatis“ govorio je o potrebi njegovanja duha molitve i same molitve: „Sve naše molitve, koje obavljamo, trebaju dovesti do duha molitve, tj. do tog stupnja duhovne savršenosti, da nam svaka stvar, svaki susret i svaka situacija postane molitvom“. Kako bi naša molitva bila dobra istaknuo je da su potrebne tri stvari – dobra savjest, svete ruke i pobožno srce. Pritom je spomenuo sv. Malu Tereziju koja je za vrijeme svoje bolesti mnogo trpjela te noću nije mogla spavati, a svoju bol olakšavala je molitvom u kojoj Isusu nije govorila ništa, nego ga ljubila. „Bog, dakle, ne gleda toliko na naše riječi, nego na naše srce, kojim molimo“, rekao je. Također je naglasio kako je važno biti svjestan da nam u molitvi prvotna nakana nije Boga informirati o sebi i svojim potrebama, nego otvoriti se Bogu, a takva molitva je Bogu najdraža. Govoreći o važnosti molitve spomenuo je i sl. Božjega Josipa Stadlera koji je govorio: „Molitva, to nam je jedino ali i najvaljanije i najuspješnije sredstvo po kojem od Boga možemo zadobiti sve što od njega u ime Isusovo prosimo; jer ako mi i nismo dostojni da nam Bog naše molbe usliša dostojan je to sam Isus, na njega se oslanjamo kada Boga u pomoć zazivamo“. Potom nam je kao primjer kako i kada moliti dao samoga Isusa o kojem Evanđelja, a posebno Lukino, donose različite situacije kada je molio, od molitve prije javnog djelovanja do molitve u smrtnoj muci i molitve na križu. Svoje razmatranje završio je molitvom sl. Božjega Josipa Stadlera.

Nakon razmatranja uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu tijekom kojeg je bila prigoda za ispovijed. Vrhunac duhovne obnove bilo je misno slavlje. Poslijepodnevni dio duhovne obnove sestre su provele u razmišljanju i razgovaranju o tome što Konstitucije Družbe govore o molitvi. Po završetku duhovne obnove sestre su se uputile u svoje zajednice i mjesta gdje djeluju ojačane i ohrabrene za daljnje djelovanje.

s. M. Nikolina Cvitanović