U ponedjeljak, 8. rujna 2025. godine, u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova obilježen je Stadlerov dan – dan molitve za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Prije misnog slavlja sestre su s vjernicima molile Gospinu krunicu i po rukama Blažene Djevice Marije prikazale Bogu potrebe onih koji se utječu zagovoru sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Misno slavlje predslavio je katedralni župnik mons. Ivo Tomašević. Liturgijska su čitanja animirale sestre Služavke Maloga Isusa, a liturgijsko je pjevanje predvodila s. Petronila Kovačević milosrdnica.

U prigodnoj propovijedi župnik je najprije progovorio o blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije kojega Crkva slavi, a koji je u narodu prozvan blagdan Male Gospe. Podsjetio je da je Mala Gospa kada je Marija rođena za zemlju, a Velika Gospa kada je rođena za nebo. Napomenuo je da je ona bila mala Gospa i ostala je uvijek neznatna službenica Gospodnja. Istaknuo je kako nam ovaj blagdan pokazuje kojim nam je putem ići da postanemo jednom istinski veliki, a najvažnije je biti velik u Kraljevstvu Nebeskom. Da bi se došlo do te veličine, kazao je mons. Tomašević, treba biti malen.

Osvrnuo se zatim na evanđelje dana u kojemu smo čuli mnoga imena, te istaknuo kako su oni pamtili od koljena do koljena kako je Bog i po kome pisao povijest spasenja. Napomenuo je da Bog želi svakoga od nas utkati u tu povijest spasenja. Blažena Djevica Marija se u potpunosti dala utkati u taj Božji plan spasenja. Njezin odgovor Anđelu je bio cijeli njezin život, svaki dan i svaki otkucaj srca bio je „Neka mi bude po tvojoj riječi“; kako ti kažeš, neka mi bude. U tome je uvijek ostala malena – u poslušnosti Bogu. Uvijek je bila svjesna svoje malenosti u odnosu prema Bogu. I zato ju je Bog učinio velikom. Danas na njezin blagdan i mi se učimo biti maleni na Marijin način, maleni na Božji način kazao je mons. Tomašević.

Podsjetio je zatim da na ovaj dan posebno molimo za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera te kazao: „On je uistinu bio malen, iako je obnašao važnu službu. Družio se s malenima, imao je srce za malene. Okupljao je sve one koji su željeli služiti Bogu, služiti malenima i biti s malenima. Tako je utemeljio Družbu sestara Služavki Maloga Isusa da uvijek sebi posvijeste da su poslane da služe u Kristu Gospodinu onim malenima, potrebnima.“

Pri koncu propovijedi mons. Tomašević je podsjetio da je sluga Božji nadbiskup Stadler bio posebni štovatelj Blažene Djevice Marije te citirao dio poslanice koju je nadbiskup Stadler uputio svećenicima i vjernicima banjalučke biskupije 25. travnja 1884.: „Pa zbilja svaki kršćanin bio je prije svetoga krštenja rob grijeha i đavla. Po svetom krštenju odrekao se je đavla i njegovih djela, te si je odabrao Isusa za svojega naučitelja i gospodara, postao je rob njegove ljubavi. A to je upravo ono, što mi činimo, kada sebe i sve svoje predajemo u ruke Marijine; jer posvećujući se Mariji, odričemo se đavla, svijeta, grijeha, samih sebe, i podajemo se skroz Isusu po rukama Marijinim. Zavjet učinjen na svetom krštenju, zavjet je najveći i najnužniji. A tko je, koji čuva taj zavjet? Tko drži, što je obećao na svetom krštenju? Odakle dolazi, da malo ne svi krše obećanje, što su Isusu učinili na svetom krštenju? Bez dvojbe dolazi to odatle, što ljudi zaboravljaju na dužnosti, koje su primili na svetom krštenju, što na njih ne misle, za njih nemare. A tome zlu ne može se doista doskočiti drugačije, nego da se taj sveti zavjet opet obnovi. A kako ćemo ga bolje obnoviti, ako ne tako, da sebe i sve svoje po rukama Marijinim Gospodinu Isusu predamo? Ni Otac nebeski nije svijetu dao drugačije Isusa, nego po rukama Marijinim; ni Sin nije drugačije čovjekom postao, nego od Marije; ni Duh sveti ne daje svojih milosti, nego po Mariji. Sveti Bernardo veli: 'Volja onoga, koji nam je po Mariji dao, što je imao najdragocjenije, svojega predragoga Sina Isusa Krista, odredila je, da nam se po njoj daju i svi drugi darovi, koji su samo posljedica onoga prvoga i u istinu jedinoga dara'. Ako su se dakle sve tri osobe božanske služile Marijom, da dobijemo Isusa i sve druge darove, nismo li mi upravo dužni posvetit se Mariji, i o njoj ovisiti i njoj se pokoravati, hoćemo li pred Boga stupiti, njemu se prikazati i od njega darove dobiti? Pravo je dakle, da za darove, koje smo od Boga po Mariji primili, Bogu po Mariji i zahvalimo.“

Svoju propovijed mons. Tomašević je završio citirajući završetak Stadlerove poslanice svećenicima i vjernicima banjalučke biskupije 25. travnja 1884.: „Zato, braćo moja, ako želite pravi put naći, koji k Isusu i u nebo vodi, A vi sebe i sve svoje skroz Mariji podajte. To je put, kojim je Isus Krist, utjelovljena mudrost, naš Gospodin i naša glava hodio; mi njegovi sluge i udovi ne možemo se prevariti, ako pođemo istim putem. Taj put je lak, jer pun milosti Duha svetoga. Tim putem tko hodi, nikada se ne umara, ne uzmiče nikada. To je put, koji nas u kratko vrijeme dovodi k Isusu. Savršen je to put, jer nema blata, nema praha, ni kakve mrlje grijeha. Taj put je napokon siguran, jer nas ravno i sigurno vodi k Isus Kristu i u život vječni. Pođimo zato svi tim putem, ne zakrenimo s njega nikada, nego hodimo po njem danju i noću, dok ne dospijemo k Isus, te ne prestanimo nikada govoriti: 'O moja Gospođo, moja Majko, svega ti se skroz prikazujem, a da ti pokažem, koliko te ljubim, prikazujem ti danas svoje oči, svoje uši, usta svoja, svoje srce, osobu svoju svu. Jer sam dakle sav tvoj, dobra moja Majko, čuvaj me i brani kao svog'“.

Nakon popričesne molitve, svi su se uputili na grob sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera i izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim.

s. Ljilja Marinčić