Stadlerovo u travnju 2025.

U utorak 8. veljače 2025. godine, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova obilježen je Stadlerov dan. Euharistijsko slavlje predvodio je katedralni župnik mons. Ivo Tomašević, a na slavlju su sudjelovale sestre služavke Maloga Isusa iz sarajevskih zajednica predvođene provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten, članovi Društva Prijatelja Malog Isusa te vjernici i štovatelji sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera.
U prigodnoj propovijedi mons. Tomašević se osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige Brojeva u kome Izraelci putuju prema obećanoj zemlji. Njihov put je dug i težak. Iako im je bilo teško i za njihova boravka u Egiptu kada su bili u ropstvu, oni se žele vratiti jer im se čini da su tadašnje muke u usporedbi s onim danas znatno bolje i lakše za podnijeti. Put do obećane zemlje nije lagan. I mi smo, kao Crkva, na svome putovanju prema obećanoj zemlji, prema vječnosti. Na tom putu se često žalimo kao da smo u ropstvu, a jedino ropstvo koje istinski zarobljuje čovjeka je grijeh. Idući prema vječnosti vrlo često gledamo natrag iako smo i tada kukali i vapili. U takvim prilikama dobar primjer nam je nadbiskup Stadler. Imao je teško djetinjstvo, ali je kroz život stekao dobar život no onda ga Papa šalje u Bosnu da nakon 400 godina otomanske vlasti bude pastir bosanskom stadu. Stadler prepoznaje Božju volju i ide, ne okreće se natrag i ne žali za onim što je bilo bolje. Zasukao je rukave, radio je i molio. Sav se dao tamo gdje ga je Bog poslao i služio je svim srcem, svime što jest i tako nastaju velika djela po kojima Bog piše svoja djela spasenja. Nisu sva djela velika kao Stadlerova, ali svako naše djelo za Boga je veliko. Farizeji iz evanđelja su htjeli zadržati Boga na ovome svijetu, da On bude od ovoga svijeta, a ni mi nismo stvoreni za ovaj svijet nego za Nebo. Stoga moramo učiti iz svoje povijesti, ali okrenuti prema vječnosti. Mi smo hodočasnici nade, a primjer na tom putu nam je sam nadbiskup Stadler, zaključio je mons. Tomašević.
Obzirom da je sarajevska katedrala oprosna crkva u Jubilejskoj godini, okupljeni su na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera izmolili vjerovanje i molitvu na nakanu Svetoga Oca i time zadobili mogućnost potpunog oprosta, a za kraj je izmoljena molitva za proglašenje blaženim nadbiskupa Stadlera.
s. M. Viktorija Oršolić, novakinja